Misna čitanja, četvrtak 19. rujna; …bez obzira kojoj kategoriji ljudi pripadamo Zamisli da si dijete Oca koji je znao kakve sve opasnosti vrebaju na tebe i da je On odlučio rupu grijeha pred tobom pokriti nečim i ti zato prijeđeš preko te rupe i ne upadneš u nju. Kad bi poslije saznao u kakvu si rupu mogao upasti, zar ne bi bio još zahvalniji i zar ne bi ljubio više od onih koji su upali u rupu pa ih je Bog iz nje spasio?

Foto: shine.graphics, Shutterstock

XXIV. tjedan kroz godinu. Četvrtak, 19. 9. 2024. Svagdan ili: sv. Januarije, biskup i mučenik

ČITANJA:

1Kor 15,1-11; Ps 118,1-2.16-17.28; Lk 7,36-50

IMENDANI:

Januarije, Eustohije, Teodor

Prvo čitanje

1 Kor 15,1-11

Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo!
Dozivljam vam u pamet
evanđelje koje navijestih,
koje primiste,
u kome stojite,
po kojem se spasavate,
ako držite što sam vam navijestio;
osim ako uzalud povjerovaste.
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih:
Krist umrije za grijehe naše po Pismima;
bî pokopan
i uskrišen treći dan po Pismima;
ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.
Potom se ukaza braći,
kojih bijaše više od pet stotina zajedno;
većina ih još i sada živi, a neki usnuše.
Zatim se ukaza Jakovu,
onda svim apostolima.
Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Da, ja sam najmanji među apostolima
i nisam dostojan zvati se apostolom
jer sam progonio Crkvu Božju.
Ali milošću Božjom jesam što jesam
i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna;
štoviše, trudio sam se više nego svi oni —
ali ne ja,
nego milost Božja sa mnom.
Ili dakle ja ili oni:
tako propovijedamo,
tako vjerujete.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 118,1-2.16-17.28

Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar!

Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja me desnica uzdignu,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti,
i kazivati djela Gospodnja.

Ti si Bog moj — tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.

Evanđelje

Lk 7,36-50

Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kada to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.«
I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«
Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
Riječ Gospodnja.

Događaj iz današnjega evanđelja gledamo u 8. epizodi 4. sezone serije The Chosen, u aplikaciji, i s hrvatskim titlovima. Ovdje.

Komentar

„Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.ˮ

Izgleda da je tako i danas: možemo sresti prave pravcate obraćenike, ljude koji su dotakli dno i svu snagu grijeha, koji je u čovjeku razorio Božju sliku. Jednako tako možemo sresti ljude u Crkvi koji to nisu doživjeli pa se pitaju: Kako mi možemo imati takvu ljubav, možemo li mi Bogu biti tako zahvalni kao oni? Možemo ako na to gledamo na ovaj način: zamisli da si dijete Oca koji je znao kakve sve opasnosti vrebaju na tebe i da je On odlučio rupu grijeha pred tobom pokriti nečim i ti zato prijeđeš preko te rupe i ne upadneš u nju. Kad bi poslije saznao u kakvu si rupu mogao upasti, zar ne bi bio još zahvalniji i zar ne bi ljubio više od onih koji su upali u rupu pa ih je Bog iz nje spasio? Tako možemo gledati i na činjenicu da mi nismo dotakli dno i pali u ralje grijeha koji unakazuje Božju sliku u nama, a to se zove Božja milost. Zar mislimo da bismo bez milosti izdržali? Kako bismo mi tek trebali ljubiti i biti zahvalni?

Molitva

Oče nebeski, tvoja riječ kaže da nema nikoga tko nije sagriješio i da je svima potrebna Božja milost. Hvala ti za iskazane milosti, bez obzira kojoj kategoriji ljudi pripadamo: prvoj ili drugoj. Bez milosti nas kod tebe ne bi ni bilo. Amen.