Foto: Pixabay
Postabortivni sindrom oblik je posttraumatskoga stresnog poremećaja. Donošenje odluke o pobačaju, proživljavanje te situacije i samog čina pobačaja, kao i kasniji osjećaj krivnje, boli i žaljenja, po sebi je veoma traumatičan. Kao i kod svake traume, pojedinac često pokušava zaboraviti muku koju prolazi i negirati ili ignorirati bol koja iz nje proizlazi. Mnogi, jednostavno, ne žele priznati svoju tjeskobu kao posljedicu pobačaja koji su učinili. No u nekom trenutku mučna sjećanja izbiju na površinu i bolna istina više ne može biti potiskivana. Takve trenutke patnje zbog postabortivnog sindroma doživljavaju milijuni ljudi.
Simptomi postabortivnog stresa neće se nužno pojaviti svi odjednom, niti će svaka žena doživjeti sve simptome. Neki će se pojaviti odmah nakon pobačaja, a neki mnogo kasnije. Ako kod sebe prepoznajete više od dvaju simptoma, moguće je da imate postabortivni sindrom.
Dr. Paul i Teri Reisser u svojoj knjizi Žalovanje u samoći – Kako pomoći ženi s postabortivnim sindromom donose sljedeće simptome koji objašnjavaju postabortivni sindrom:
1. Krivnja
Kada tko prekrši svoj vlastiti moralni zakon, onda osjeća krivnju. Žena koja je u nekom trenutku, prije ili poslije pobačaja, spoznala da je pristala na umorstvo vlastitoga nerođenog djeteta, osjeća nesmiljenu krivnju. Nema utjehe za ženu koja je prekršila najjači prirodni nagon – majčinsku zaštitu svojeg djeteta. Činjenica je da mnoge žene koje su pobacile vjeruju da su sve nesreće koje su im uslijedile nakon pobačaja neizbježne i da su ih zaslužile.
2. Tjeskoba
Tjeskoba se definira kao neugodno emocionalno i psihičko stanje neugode, koje može poprimiti oblike napetosti (nemogućnosti da se smiri, iritiranosti), tjelesnih reakcija (slabosti, lupanje srca, glavobolje, mučnine u želudcu), brige za budućnost, straha, nemogućnosti koncentriranja i poremećaja spavanja. Uzrok takvoj tjeskobnosti jest raskorak između ženinih moralnih norma i njezine odluke da pobaci. Čak i kada žena odmah ne pripiše uzrok svojoj tjeskobi postabortivnomu sindromu, i nesvjesno će početi izbjegavati sve što ima svezu s djecom. Nalazit će izgovore zašto ne ide na babinje, izbjegavati policu s proizvodima za djecu u trgovini itd.
3. Psihička otupjelost
Mnogo si žena nakon pobačaja obeća da više nikada neće sebi dopustiti da se osjećaju tako ranjene. Zbog toga, često i nesvjesno, pokušavaju sve ne bi li držale osjećaje pod nadzorom, ne želeći osjetiti patnju zbog onoga što se je dogodilo, ali također si uvelike otežavajući da ostvare bilo koji blizak odnos. One se osjećaju izolirane i od same sebe, kao da se njihov život događa komu drugomu.
4. Depresija i samoubilačke misli
Svi ponekada osjećamo depresiju, ali postoje određeni oblici depresije koje posebno proživljavaju žene nakon pobačaja.
- Tužno raspoloženje u rasponu od melankolije do potpune bespomoćnosti.
- Iznenadan i nekontroliran plač, koji nije ničime izazvan.
- Narušeno samopouzdanje zbog nemogućnosti da se žena osjeća sposobna normalno funkcionirati u odnosima s drugima. Poremećaji spavanja, teka i spolnosti obično se manifestiraju kao insomnija, gubitak teka te spolne želje.
- Smanjena motivacija za normalne životne aktivnosti. Stvari kojima se je žena bavila prije depresije više joj se ne čine važnima. To se naročito vidi u njezinu odnosu prema mužu ili dečku, posebno ako je i on sudjelovao u pobačaju.
- Poriv na samoubojstvo ili opsesija smrću. Nije nimalo začuđujuće što trećina žena s postabortivnim sindromom osjeća takvu depresiju da bi radije umrle nego nastavile živjeti.
5. Sindrom godišnjice
Prema istraživanju koje je proveo Elliotov institut oko 54 % žena s postabortivnim sindromom osjeća pojačanu nazočnost simptoma uoči i/ili na dan godišnjice pobačaja.
6. Ponovno proživljavanje pobačaja
Veoma je učestala pojava kod žena koje su učinile pobačaj naglo i uznemirujuće sjećanje na pobačaj, koje se „vrti“ u glavi uvijek iznova, a najčešće do njega dolazi u situacijama koje podsjećaju na nešto što se je zbilo tijekom pobačaja, poput rutinska ginekološkog pregleda ili tek zvuka usisavača. Ti odbljesci sjećanja mogu se javljati i kao noćne more, snovi o bebama općenito ili o onima pobačenima. Ti snovi često uključuju odbačenu, raskomadanu i uplakanu djecu.
7. Opsesija ponovnom trudnoćom
Značajan postotak žena koje su pobacile ponovo zatrudni za manje od godine, a mnoge govore o tome da žele čim prije ponovo začeti. Novo dijete, ponekada nazivano „dijete iskupljenja“, može predstavljati nesvjesnu želju da se nadomjesti pobačeno dijete.
8. Anksioznost u svezi s plodnošću i trudnoćom
Uobičajen simptom postabortivnog sindroma jest ženin strah da više nikada neće biti trudna niti moći roditi. Neke osjećaju i da će imati hendikepiranu djecu, jer više „nisu u stanju biti dobre majke“. Mnoge te strahove doživljavaju kao Božju kaznu.
9. Prekid povezanosti sa sadašnjom i/ili budućom djecom
Strah od još jednoga katastrofalnog gubitka ne dopušta ženama da se dubinski povežu sa svojom djecom. Druga je uobičajena reakcija da se žena želi iskupiti za pobačaj tako što postaje najbolja majka na svijetu svojoj živoj djeci. Također žena koja je već imala djecu, nakon što pobaci, počinje na tu djecu gledati drugačije. U najekstremnijoj situaciji ona ih može i nesvjesno podcjenjivati, misleći o njima da su ona „sretnici“, da je njima „dano živjeti“. To se može odraziti i u drugoj krajnosti, da postane previše zaštitnička majka.
10. Krivnja zbog preživljavanja
Većina žena ne odlučuje se za pobačaj iz trivijalnih razloga. Obično se nalaze u stanju očaja i ne vode načina kako bi mogle roditi dijete. Na kraju se odluka svodi na očajan zaključak: „Ili ja ili ti – biram sebe!“ Ali nakon što ih pobačaj oslobodi od traume u kojoj su se nalazile, u njima se javlja duboka grižnja savjesti što su izabrale svoju komfornost umjesto života djeteta.
11. Poremećaj u prehrani
Neke žene nakon pobačaja počinju patiti od anoreksije ili bulimije. Iako se ne zna puno o tom poremećaju, nekoliko činitelja može ga pospješiti. Prvo, mršavljenje ili debljanje povezano je s neprivlačnošću, što smanjuje mogućnost ponovne trudnoće. Drugo, dovođenje sebe u stanje neprivlačnosti na neki je način samokažnjavanje i posljedica je uvjerenja da žena više nije vrijedna ničije pozornosti. Treće, ekstremi u hranjenju znače stavljanje sebe pod kontrolu kad se čini da je cijeli život izvan kontrole. Konačno, drastičan gubitak mase može dovesti do prekidanja menstrualnog ciklusa i time zapriječiti buduće trudnoće.
12. Uzimanje opijata
Konzumacija alkohola i droge počinje kao vrsta samoliječenja i nošenja s bolnim sjećanjima na abortus. Žalosno je što se žena koja se oda alkoholu i/drogi s vremenom nađe u još većim problemima, ali i s manje mogućnosti da ih riješi. Mentalne i tjelesne posljedice uzimanja alkohola i droge još i više pojačavaju simptome koje žena ima.
13. Samokažnjavanje i samodegradiranje
Osim poremećaja prehrane i uzimanja opijata žene često ulaze u odnose u kojima su zlostavljane i ponižavane, postajući promiskuitetne i ne brinući se za sebe i svoje zdravlje te se namjerno samoponižavaju i daju povrijediti, emocionalno i psihički.
14. Kratke reaktivne psihoze
U rijetkim slučajevima žena može doživjeti i kratke psihotične epizode, otprilike dva tjedna nakon pobačaja ili ranije. Gubitak osjećaja za stvarnost i ponovni oporavak dogode se brzo i u većini slučajeva žena se vrati u svoje normalno stanje. Iako je to neobična reakcija na pobačaj, treba ju spomenuti jer je moguće da netko ima kratku psihotičnu reakciju na stres koji proživljava ako i nije psihički labilna osoba. Za trajanja te epizode percepcija stvarnosti biva potpuno poremećena. Takve osobe trebaju stručnu pomoć.
Izvor: Catholic News Agency
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
