Foto: Unsplash, Ben White
Odgovor je više nego jednostavan
Svi smo pozvani opraštati onima koji su nas na bilo koji način povrijedili. Ako smo na to pozvani, ako se to od nas očekuje i, još više, ako je to izričiti uvjet našeg spasenja, onda svakako imamo pravo i vlast opraštati.
Tko god sagriješi bilo kojim grijehom taj griješi prema Bogu, bez obzira što u isto vrijeme možda griješi prema sebi, bližnjemu, životinjama, prirodi… Budući da je Isus bio (i ostao) Bog, imao je vlast na zemlji opraštati grijehe.
Tu je vlast prenio na svakog svojeg vjernika. Dakle, svi imamo vlast oprostiti onima koji nama na bilo koji način čine zlo, tj. griješe protiv nas.
Što se pak tiče grijeha prema Bogu, vlast opraštanja je Isus delegirao svećenicima da po sakramentu ispovijedi opraštaju u njegovo ime.
Svaki čovjek, bilo laik, bilo svećenik, dužan je koristiti tu dobivenu vlast, tj. dužni smo opraštati bez ikakvih uvjeta. Opraštamo prvenstveno radi sebe. Neopraštanje rađa gorčinu i razočaranje a to dvoje je uzrok najvećeg broja duhovnih, duševnih, a onda posredno i tjelesnih bolesti. Neka svaki teški bolesnik najprije ispita svoje srce ima li u njem gorčine i razočaranja i ako vidi da ima, neka proces izlječenja započne iskrenim oproštenjem. Ni jedan ga lijek neće izliječiti ako se ne odrekne gorčine i razočaranja.
U razumu svaki od nas može oprostiti i najvećem neprijatelju, no istinsko se praštanje može dogoditi samo u dubokoj molitvi, u kojoj se Bog nalazi u nama i mi u njemu. Ta sam nam je Isus rekao da bez njega ne možemo učiniti ništa. Praštanje je jedno od najvećih ljudskih djela i sasvim je logično da ćemo ga postići istinski, srcem tek kad se u molitvi sjedinimo s razapetim Isusom.
Ako netko, dakle, misli da ne može oprostiti, u pravu je – sam to ne može, no Bog od njega ni ne očekuje da to učini sam. Neka razmatra njegovu muku na križu i primit će milost istinskog praštanja. Ta će mu ista milost zacijeliti rane i donijeti mir duše – a vrlo vjerojatno i ozdravljenje tijela.
Dakle, laici imaju vlast opraštati grijehe!
