Foto: Charles Puaud, Unsplash
Vjerujem, znam
Ako dođe zima i opet zahladi, a ruže su već procvjetale, ne brinem
Sve što treba biti, zbit će se
I kad ništa ne mogu promjeniti i sav trud kad mi se čini uzalud ne brinem
O da samo Mir ne izgubim, molim
Na grudi tople dušom se prisno naslanjam
Onaj Mir iznad svakog mira koji se ne može uznemiriti ni kad kiša pada, ni kad sunce sija, nemilice
Otkrivam svoje lice bez straha kao kad se smijem, iako ostajem bez daha od nepoznatog koraka koji me vodi kroz mrak
Sve se ionako zbilo što se trebalo zbiti
Riječ je Tijelom postala, živi
Ako ju ne čuvam, ako u meni ne diše
kako da Ljubav upoznam
Moj Bog je Uskrsli koji ožiljke ima,
a ne papirnati Bog
Stog
Dotičem Sunce kroz tišinu dok Ga u lomljenju kruha gledam
I noge, i ruke ima ta Ljubav od koje mi gori srce dok ju primam
Ostaje vjerna, ne vara
I dok mi pamet otvara nježna je
Moćna je i sve novo stvara
Ako zahladi ne brinem
To je tek tren za neki novi početak
Vjerujem, znam
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.