Milijuni ljudi u cijelom svijetu mole za maloga Charlieja, da mu se pruži posljednja nada…
Zaštita ljudskoga života, ponajviše kada je on ranjen bolešću, obveza je ljubavi koju Bog povjerava svakom čovjeku – poruka je koju je papa Franjo uputio sinoć putem tweeta, osvrćući se na dramatični slučaj maloga Charlieja koji i dalje pobuđuje pozornost cijeloga svijeta.
U međuvremenu je londonska bolnica u kojoj je smješten 10-mjesečni Charlie, koji boluje od rijetke, po mišljenju tamošnjih liječnika neizlječive, bolesti, odgodila na neko vrijeme odluku da isključi aparat koji ga održava na životu.
„Roditelji nikada ne prestaju vjerovati”
Milijuni ljudi u cijelom svijetu mole za maloga Charlieja, da mu se pruži posljednja nada. Zahvaljujući međunarodnoj akciji solidarnosti, roditelji su skupili milijun i pol eura kako bi odveli dijete u Sjedinjene Američke Države i podvrgli ga eksperimentalnoj terapiji. Po mišljenju engleskih liječnika, to bi samo bila terapijska upornost koja bi produljila Charliejevu patnju zbog rijetke bolesti koja postupno oslabljuje mišiće i živce. Ali, roditelj nikada ne prestaje vjerovati, pa i kada postoji vrlo daleka mogućnost za spas. Međutim, i Europski je sud za ljudska prava rekao ‘ne’ posljednjoj nadi. Onda su roditelji tražili da dijete premine u njihovu domu, ali i to im je bilo uskraćeno.
Foto: faithfamilyamerica.com
„Poražavajuća je činjenica da država odlučuje umjesto roditelja…”
Osvrćući se na taj slučaj u razgovoru za našu radijsku postaju, prof. Francesco Belletti, predsjednik Istraživačkoga centra za obitelj, napomenuo je da se, kada su u pitanju djeca, prihvaća intervencija države; kada je, primjerice, riječ o djeci čiji roditelji nisu mjerodavni, kada odbijaju liječenje, ili kada zlostavljaju dijete; u tim slučajevima svi očekujemo da će država intervenirati za dobro djeteta. Ali, u ovom je slučaju dijete savršeno zaštićeno od roditelja, uistinu čine sve moguće, Charliejevi su roditelji prikupili novac i za to putovanje nade u Ameriku, ali država odlučuje umjesto roditelja. To je poražavajuća činjenica koja bi se mogla primijeniti u bilo kojoj prilici, primjerice, u odgojnim odlukama bilo koje vrste – primijetio je profesor.
Vrlo je zabrinjavajuće to arogantno nametanje države na mjesto roditelja – dodao je te podsjetio da u svim deklaracijama o ljudskim pravima i pravima djeteta, roditelji imaju puno i nepovrjedivo pravo na odgovornost. U ovom su slučaju roditelji učinili sve za svoje dijete, a država im predlaže kulturu smrti. To je apsolutno nedopustivo – istaknuo je prof. Belletti.
„Bolest nikada nema posljednju riječ”
Zacijelo i roditeljima djetetovo trpljenje zadaje veliku bol – kazao je profesor – ali mu ostaju blizu, i gledaju u njemu potpunu osobu, nisu ga sveli na činjenicu bolesti. To je još jedna stvar koja je antropološki nedopustiva. Sjetimo se svih zdravstvenih djelatnika, svih onih koji rade u hospicijima, u ustanovama u kojima trebaju pratiti do smrti starije osobe, one koje ne mogu živjeti bez tuđe pomoći… U takvim je stanjima osoba uvijek veća od bolesti; bolest nikada nema posljednju riječ – istaknuo je profesor primijetivši kako je u Charlievom slučaju bolest pobijedila.
Sudci su odlučili da Charlie u tim okolnostima nije osoba, nego ga obilježava njegova bolest. To je doista strašno – kazao je te napomenuo da je svjestan da su to vrlo oštre riječi, ali i da netko treba dići glas u odnosu na takve stvari, jer – kako je rekao profesor – obzor je takvih odlukâ beskonačan; država koja polaže pravo na to da odlučuje o tvojemu dostojanstvu, i postavlja granice i onda kada postoje uvjeti za, što je više moguće, čovječno liječenje.
„Iza ideje da se izbjegne trpljenje, osim humanitarnih razloga, mogli bi biti i gospodarski”
Profesor Belletti je na kraju upozorio i na moguće mišljenje koje se skriva iza takvih odluka. Ako imamo manje ljudi o kojima se moramo brinuti mnogo godina, naš će društveni sustav manje potrošiti – kazao je profesor ističući da bi iza ideje da se izbjegne trpljenje, osim humanitarnih razloga, nažalost, mogli biti i oni gospodarski.
I Talijanski je savez udrugâ oboljelih od rijetkih bolesti kritizirao odluku londonske bolnice. Poznato je – ističe se iz saveza – da se te bolesti slabo poznaju i zbog toga imaju nepredvidiv razvoj. Liječnici stoga nisu u stanju predvidjeti budućnost takve djece, jer premalo znaju o razvoju tih bolesti.
Izvor: Vatikanski radio
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
