ČITANJA
Izl 32,7-14; Ps 106,19-23; Iv 5,31-47
IV. korizmeni tjedan, četvrtak, 14. 3. 2024., svagdan
IMENDANI
Matilda, Milijana, Borka, Paulina, Eva, Placid, Laza
Prvo čitanje
Izl 32,7-14
Odustani od zla svome narodu.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin progovori Mojsiju: »Požuri se dolje! Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice, žrtve mu prinijeli uz poklike: ‘Ovo je bog tvoj, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!’ Dobro vidim — reče dalje Gospodin Mojsiju — da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se gnjev moj na njih raspali da ih istrijebim, a od tebe ću učiniti velik narod.«
Mojsije se pak zauze pred licem Gospodina, Boga svoga: »Gospodine! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izveo iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! Zašto bi Egipćani morali reći: ‘U zloj ih je namjeri izveo da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!’ Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! Sjeti se Abrahama, Izaka, i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obećao im: ‘Razmnožit ću vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obećao dat ću vašem potomstvu, i baštinit će je dovijeka!’«
I ražali se Gospodin pa ne učini zlo kojim se bijaše zaprijetio svome narodu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 106,19-23
Pripjev: Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku.
Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku slivenu.
Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
Evanđelje
Iv 5,31-47
Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.
Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.
Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku.”
Moljenje ove strelovite molitve ili njezino proklamiranje u naše živote, pretpostavlja da u srcu vjerujemo da je Gospodin dobar. Ako u svojem „molitvenom obrascu” nemamo zahvaljivanje Bogu, nikad nećemo moći otkriti svu njegovu dobrotu prema nama. Kad bismo u svojoj molitvi zahvaljivali samo za ono što je Isus učinio za nas svog zadnjeg dana života na zemlji, imali bismo što zahvaljivati Bogu satima; ne bismo mogli iscrpiti sve ono što je svojom dobrotom učinio za svoj puk. Kad bismo počeli zahvaljivati za ustanovljenje Euharistije, zatim za događaje u Getsemaniju kad ga je uhvatio strah, tjeskoba, kad je iskusio bol zbog Judine izdaje, kad se počeo krvlju znojiti našavši se pred Bogom i vidjevši što je ljudski rod sve sagriješio tijekom cijele povijesti, prošle, sadašnje i buduće, i što sve treba uzeti na sebe; kad je zbog nas bio krivo osuđen, nemilosrdno bičevan, izrugivan, popljuvan, šakama udaran, trnjem okrunjen, palicama tučen po glavi; kad je padao pod teretom križa, kad je vidio Majku u neizrecivoj boli, kad su mu čavli trgali noge i ruke, kad je proveo svoje zadnje sate života u pregorkoj muci na križu… Nema kraja dobroti Božjoj prema njegovu puku. Zato nam, Gospodine, pomozi da zazivamo ovaj vapaj s pouzdanjem i vjerom srca – u svim situacijama u kojima se nalazimo mi i ljudi oko nas, bile one teške, manje teške ili radosne.
Molitva
Gospodine, ovo je samo jedan dan života Tvoga Sina i onoga što je On učinio za nas. Gospodine, koliko je široka lepeza onoga što si učinio za nas da bi naše srce bilo puno tvoje dobrote! Kad bismo to samo otkrili kroz zahvaljivanje. Sjeti me se, Gospodine, po dobroti prema svome puku. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić; Book.hr
Foto: Creativa Images; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
