IV. korizmeni tjedan, ponedjeljak, 11. 3. 2024., svagdan
ČITANJA:
Iz 65,17-21; Ps 30,2.4.5-6.11-12a.13b; Iv 4,43-54
IMENDANI:
Tvrtko, Blanka, Kandid
Prvo čitanje
Iz 65, 17-21
Više se neće čuti ni plač ni vapaj.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu se više neće čuti ni plač ni vapaj. U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana, ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se smatrati. Gradit će kuće i stanovat u njima,
saditi vinograde i uživati rod njihov.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 30, 2.4-6.11.12a.13b
Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni:
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Evanđelje
Iv 4, 43-54
Idi, sin tvoj živi.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.”
Isus je na razne načine ozdravljao ljude: neke je dotakao, na neke je položio ruke, neke je ozdravio riječju (zapovijedi), neki su ga se samo dotakli i ozdravili bi, na neke je stavio pljuvačku, na neke kal, kod nekih je morao kombinirati riječ s dodirom i kalom, neki su, kao ovaj kraljevski službenik, jednostavno morali povjerovati ono što bi im on rekao.
Nekako se čini da ova zadnja ‘kombinacija’ danas najslabije prolazi. Mi moramo doživjeti silnu Božju prisutnost, mora nas snažno razdrmati, naše emocije moraju biti snažno dirnute itd. da bismo primili ozdravljenje. Za ovu je ‘kombinaciju’ potrebna vjera (‘supstanca’ u srcu) – potrebno je jednostavno vjerovati da će ono što nam Bog kaže biti. Pismo ovdje kaže da je čovjek povjerovao i otišao kući; on nije znao što se događa kod kuće, ali njegova reakcija na Isusovu riječ da će ozdraviti, bila je dovoljna da ozdravi.
Jednostavno se trebamo držati dane nam riječi Božje. Možda okolnosti neće odmah izgledati onako kako smo mi zamislili, ali vjera da će se dogoditi ono što Bog kaže donosi ono što nam je Bog rekao.
Molitva
Gospodine, tvoja je riječ stvaralačka, tvoja riječ ima snagu života, tvoja riječ drži stvoreni svijet, a mi tako malo držimo do nje. Gospodine, ti nikad nisi slagao, ti nikad nisi prekršio obećanje, a mi ti ipak tako malo vjerujemo na riječ. Zato te molimo da nam oprostiš i da nas obnoviš darom vjere u tvoju riječ. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić; Book.hr
Foto: Creativa Images; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
