ČITANJA
Jak 1,1-11; Ps 119,67-68.71-72.75-76; Mk 8,11-13
VI. tjedan kroz godinu, ponedjeljak, 12. 2. 2024., svagdan
IMENDANI
Melecije, Zvonimir, Zvonka
Prvo čitanje
Jak 1,1-11
Prokušanost vaše vjere rađa postojanošću da budete savršeni i potpuni.
Početak Poslanice svetoga Jakova apostola
Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina — čovjek duše dvoumne nepostojan na svim putovima svojim.
Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 119,67- 68.71-72.75-76
Pripjev: Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim!
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ.
Ti si tako dobar i dobrostiv:
nauči me pravilima svojim.
Dobro mi je što sam ponižen
da bih tvoja naučio pravila.
Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
Znadem, Gospodine, da su ti sudovi pravedni
i da si me s pravom ponizio.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Evanđelje
Mk 8,11-13
Zašto ovaj naraštaj traži znak?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Istupiše farizeji i počeše raspravljati s Isusom. Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. On uzdahnu iz sve duše i reče: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak.« Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„On uzdahnu iz sve duše i reče…”
Tako se radujem kad promatram našega Gospodina, kad vidim koliko je bio spontan, iskren, kako nije skrivao svoje osjećaje, kako se uvijek ponašao u skladu s onim što je osjećao. Možemo samo zamisliti što je ovim uzdahom htio reći farizejima, koliko su mu samo dosadili svojim glupim pitanjima i koliko su ga samo gnjavili; koliko je taj uzdah pokazao da ga umaraju svojim neprestanim, glupim pitanjima. Sjetimo se kako je samo reagirao kad apostoli nisu mogli izagnati zloduha iz onoga dječaka kad je On bio na brdu preobraženja s Petrom, Ivanom i Jakovom. Tad im reče: „Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi?”
Mi kao da ovakve stvari kod Isusa često zanemarujemo, kao da to ne primjećujemo. Vjerujem da bi Isus i danas mogao dosta puta uzdahnuti na naša glupa pitanja i naljutiti se na našu nevjeru. Mi danas kao da smo od Isusa napravili božanstvo bez emocija i njegovih reakcija na naše gluposti. A Isus je plakao, radovao se, ljutio, vikao, odbrusio bi ljudima itd.
Molitva
Isuse, naš Gospodine, neka tvoje ime bude blagoslovljeno! Hvala ti što nam svojom slobodom pokazuješ našu slobodu, što nas svojom iskrenošću učiš biti iskrenima, što nas svojim čovještvom učiš biti ljudima. Hvala ti, Isuse. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić;
Za Book.hr priredila A. P.
Foto: Romolo Tavani; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
