IMENDANI
Martina, Hijacinta, Tina, Darinka, Gordana, Alan
ČITANJA
od dana: Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-43
IV. tjedan kroz godinu, utorak, 30. 1. 2024., svagdan
Prvo čitanje
2Sam 18,9-10.14b.24-25a.30-32—19,3
Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe!
Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane, i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: »Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.«
A Joab uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu.
David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam. Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče:
»Odmakni se i stani!« On se odmakne i stade.
Uto stiže Etiopljanin koga posla Joab, i progovori: »Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Gospodin ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su stali na tebe.« A kralj upita Etiopljanina: »Je li spašen mladić Abšalom?« A Etiopljanin odgovori: »Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri — prođu kao taj mladić!«
Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka: jecajući govoraše ovako: »Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!« I javiše Joabu: »Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.« Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 86,1-6
Pripjev: Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me!
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me,
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju, jer sam tvoj pobožnik;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; Gospodine, smiluj mi se,
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga,
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospodine, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Gospodine, molitvu moju,
i pazi na glas vapaja mog.
Evanđelje
Mk 5,21-43
Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”
Teško je i zamisliti da se je ova žena dvanaest dugih godina borila sa svojom bolesti. Mogu je razumjeti oni koji su prošli kroz nešto slično ili oni koji imaju nekoga tko prolazi kroz takvo što. Mi smo danas poprilično zbunjeni kad je riječ o bolestima koje zahvaćaju ljude, pa se često pitamo odakle dolaze, tko ih daje, zašto postoje itd. Iz ovoga je slučaja jedno sigurno a to je da je Isus bolest ove žene nazvao zlom; Isus je od zla oslobodio i ženu koja je osamnaest godina bila zgrbljena; u subotu je ozdravio suhu ruku onoga čovjeka itd. Isus je došao s neba a tamo nema bolnica, nema tvornica za lijekove, nema doktora za razne bolesti, nema pogrebnih poduzeća, tamo nema groblja, nema krvoprolića, tamo nema zla. On, koji je došao iz zemlje u kojoj nema pojava koje mi imamo na ovoj zemlji; on nam je donio dio tog neba, koje dolazi s njim. Isus nas je pitao može li dobro stablo rađati zlim rodom? Može li se s trnja brati smokva? Mogu li oni koji su zli činiti dobro? Bog je ljubav i nikakve tame u njemu nema, piše Ivan apostol.
Molitva
Gospodine, dok prolazimo ovom suznom dolinom, pogođeni raznim zlima, i još više neznanjem u kojem lutamo, molimo te da nas tvoja dobrota i tvoj Duh vode prema našoj vječnoj domovini i dobru koje nas tamo čeka. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
