Foto: Cristina Gottardi, Shutterstock
More Milosrđa
Išla sam jutros kroz ono mjesto gdje me srce pozove često da svratim malo
Povuče me onaj zvuk zvona što u predvečerje zvoni
Da vidim rastu li oni isti šipci
Ima li ona smokva još snage
cvijeta li onaj jorgovan stari
vijuga li još uvijek ona cesta kao i prije crveni li se još crvenica
nose li još trsovi roda
Jesu li još žuljave ruke
Može li na noge stari
Išla sam jutros kroz ono mjesto i k’o da je isto
al‘ samo u meni još onaj potok žubori
Otišli su stari, odlaze polako i ništa nije kao prije
Samo u meni isto
A ja jutros baš, ne znam zašto
bit će da ne zaboravim
tamo je i zrak drugačiji
prolazim kraj one trešnje na koju smo se krišom uspinjali
pokraj onog kamena što je bio kao brdo a sada mali
U meni sve bliže a sve tako daleko
Zauvijek je tamo ostalo mene
Otišla sam da malo i sebi svratim, al’ ne, ne da se vratim
Odnekud se čuje klap što je klapno
zamirisa i prvi dim cigarete
Prvi grijeh i tužan osmijeh krivnje
Začas smo odrasli
Al’ još nismo znali što znači čeznutljivi šapat; kleto lani
Išla sam jutros kroz ono mjesto i svi su bili tamo
svi su sa mnom išli
Maleni a tako veliki
Voljeli kako najbolje su znaliI nije lako otići a još teže ostati
Al’ Ljubav ne prestaje zvati:
„Kuda god prolaziš, dijete, srce svoje sadi
Ljubi. Praštaj.
„I neće mnogi, al’ ti ćeš znati
Odakle si i kamo ti je ići
što god da se dogodi, gdje god da jesi
Nek ti srce na jarbolu vijori
Nema većeg od ranjivog srca koje sebe daje.
Samo ispred sebe gledaj.
Ne boj se biti sretna.
Plovi beskrajem Milosrdne Ljubavi
Marina
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
