Od svih laži koje govorimo, laži koje govorimo samima sebi su najsmrtonosnije Jedna od najboljih stvari koje možete učiniti da prevladate svoje licemjerje jest poniziti se u svojim riječima i poboljšati se u svojim djelima

Foto: Shutterstock 

Istraživanja pokazuju kako prosječna osoba čuje čak dvjesto laži dnevno i da „60 % ljudi laže tijekom tipičnog 10-minutnoga razgovora i… izgovore prosječne dvije do tri laži tijekom toga kratkog vremenskog okvira.”[1] Koliko god ovo zvučalo loše, a jest loše, vjerojatno nas ovakva statistika ne čudi. Ljudi govore neistine iz mnogo razloga, ali gotovo uvijek je to zato što su na neki način, u određenoj mjeri, kompromitirani.

Prije nekoliko sam godina počeo gledati sve što sam javno rekao kako bih se uvjerio da je to zapravo istina. Znam da to zvuči čudno, ali kad god postoji jaz između onoga tko ste i onoga što želite biti, vaše riječi odlutaju prema pretjerivanju i uljepšavanju.

Djela prate riječi

Naprimjer, mogao sam biti u iskušenju reći da bih mogao dovršiti projekt kad sam, u stvarnosti, znao da je to malo vjerojatno. Slično tome, ako se netko želio naći sa mnom, a ja sam znao da se to neće dogoditi (ili nisam želio da se to dogodi), mogao sam reći: „Naravno, učinit ćemo to nekad.” Ili bih možda rekao kako sam imao veliku povezanost s Bogom tijekom svojih jutarnjih pobožnosti kad su mi, zapravo, misli letjele posvuda. Govorim o tako „nevinim” jazovima.

Duboko sam se posvetio tome da moja djela odgovaraju mojim riječima. Postao sam opsjednut time, u svakom aspektu svoga života. To je značilo da, ako sam imao loš odnos s Bogom, morao sam to reći. To je značilo da, ako znam da se ne mogu naći s nekime, moram reći toj osobi da to neću učiniti, koliko god to bilo razočaravajuće za oboje. To je značilo da, ako ne volim hranu koja mi se servira, moram (nježno) priznati da mi nije po volji.

Bolna istina

Bolno je živjeti ovako. Jako bolno. Nedavno smo Toni i ja bili u Austinu u Teksasu na nekoliko dana. Trebao sam govoriti kasnije toga tjedna, no imali smo slobodno jutro i htjeli smo otići u crkvu moga prijatelja Bucka. Toni je toga jutra bila zadužena za praćenje karte na Googleu, a ja sam bio za volanom. Recimo samo da su moje sklonosti prema kontroli i nestrpljivost previše puta isplivale na površinu sve dok, iz frustracije, nisam zgrabio njezin mobitel i rekao najbezobraznijim i najfrustriranijim tonom koji sam mogao izreći: „Dobro. Sam ću pročitati kartu.”

Tog sam jutra pao na ispitu iz Bračnih osnova. I to ozbiljno. Na mom je testu bila ispisana velika crvena nula. Bio sam toliko neosjetljiv da je Toni briznula u plač, a ja sam stao na rub ceste. Dok smo tamo sjedili u autu, pokušao sam to popraviti u pet minuta kako ne bismo zakasnili. Znate o kakvom „muškom potezu” ovdje govorim: Hajdemo ovo riješiti što je brže i kraće moguće kako bismo mogli nastaviti gdje smo stali.

Njezina je frustracija sa mnom bila mnogo dublja od bilo kojega slabog pokušaja koji sam mogao poduzeti da sve popravim. Bilo je to samo jedno od onih jutara i imala je puno pravo biti ljuta na mene. Nije kao da se to dogodilo prvi put. Bio sam kreten i u njoj sam izazvao duboku emocionalnu bol i razočaranje (opet). Trebalo je vremena da ovo riješimo.

‘Danas sam se ponio kao kretenski muž’

Kako su se stvari pogoršavale, znao sam da moram poslati poruku svome prijatelju i obavijestiti ga kako nećemo stići na bogoslužje toga jutra. No pitanje je bilo što reći. Trebam li jednostavno poslati kratku poruku koja kaže: „Hej, brate, nešto nam je iskrsnulo i ne možemo stići danas”? Ili bih trebao izokrenuti istinu i reći: „Oprosti, Buck, Toni se ne osjeća dobro, pa ne možemo doći”?

Tog su me jutra osudile dvije stvari. Prvo, ponio sam se prema Toni kao užasan prijatelj i muž. I drugo, trebao sam biti iskren u vezi s time što se događalo. Stoga sam poslao poruku svome prijatelju Bucku i rekao: „Nećemo stići do crkve jutros. Danas sam se ponio kao kretenski muž. Jednostavno nam jutro nije krenulo dobro. Žao mi je. Objasnit ću kasnije.”

Ajme meni. Znate li koliko je teško poslati takvu poruku? Kad sam dva dana kasnije vidio Bucka i njegovu ženu, ponovno sam priznao svoj neuspjeh, objasnio situaciju i ispričao se.

Neizbježna promjena ponašanja

Dopustite mi da vam objasnim što se događa kad ste nemilosrdno posvećeni tome da vaše riječi odgovaraju vašim djelima: mijenjate svoja djela. Svaki put kad svoj javni govor uskladim sa svojim privatnim djelima, to moja privatna djela čini boljima. Riječi imaju takvu moć ako su iskrene. Sramota i poniženje zbog priznanja tko ste zapravo ljudima koje poštujete i kojima se divite potaknut će veliku promjenu u ponašanju.

Ljudi često kažu: „Pa, imam pratitelja s kojim sam brutalno iskren.” Pod time obično misle da imaju namjernoga prijatelja s kojim iskreno govore o svojim borbama. To je fantastično i svi bismo trebali njegovati takve odnose. No vaš pratitelj nije s vama dvadeset i četiri sata dnevno. Vaše riječi i ponašanje jesu. Osim toga, možete okrenuti priču u svoju korist kad razgovarate sa svojim pratiteljem.

Ljudi neće misliti gore o vama kad ste iskreni. Mislit će o vama bolje.

Ako svoje riječi jednostavno uskladite sa svojim djelima, jaz između onoga tko ste i onoga što želite biti postaje manji gotovo istoga trena. Preneugodno je govoriti istinu, pa istinu činite boljom. Od svih laži koje govorimo, laži koje govorimo samima sebi su najsmrtonosnije. Jedna od najboljih stvari koje možete učiniti da prevladate svoje licemjerje jest poniziti se u svojim riječima i poboljšati se u svojim djelima.

Ako počnete biti krajnje iskreni sa svojim privatnim i javnim riječima, znači li to da ćete biti savršeni? Naravno da ne. Ali to znači da će vaš život biti autentičniji. Imat ćete poniznosti da priznate svoje nedostatke, što, iako je to u početku zastrašujuće, na kraju postane oslobađajuće. Možda se bojite da će ljudi misliti gore o vama ako priznate svoje nedostatke. Zapravo, istina je upravo suprotna. Ljudi neće misliti gore o vama kad ste iskreni. Mislit će o vama bolje.

[1] „10 Research Findings About Deception That Will Blow Your Mind,” Liespotting, http://liespotting.com/2010/06/10-research-findings-about-deception-that-will-blow-your-mind/;

Travis Bradberry, „Sixty Percent of Your Colleagues Are Lying to You,” Huffington Post (blog), 14. veljače 2016., www.huffingtonpost.com/dr-travis-bradberry/sixty-percent-of-your-colb9044758.html.

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Za Book.hr priredio L. M.