Foto: Shutterstock
Vjerovati u Boga, Jedinoga, i ljubiti ga svim svojim bićem ima krupne posljedice za cio naš život:
To znači upoznati Božju veličinu i uzvišenost: »Veći je Bog no što pojmit možemo« (Job 36, 26). Zato Bog mora biti »prvi kome se služi«.
To znači živjeti u zahvaljivanju: ako je Bog Jedini, sve ono što jesmo i što imamo dolazi od njega: »Što imaš, a da nisi primio?« (1 Kor 4, 7). »Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?« (Ps 116, 12).
To znači upoznati jedinstvo i pravo dostojanstvo svih ljudi: jer »su svi stvoreni na sliku i priliku Božju« (Post 1, 26).
To znači dobro se služiti stvorenjem: vjera u jedinoga Boga upućuje nas da se svime što nije on služimo ukoliko nas njemu približuje i da se toga klonimo u mjeri u kojoj nas od njega odvraća:
»Gospodine moj i Bože moj, uzmi od mene sve što me od tebe udaljuje. Gospodine moj i Bože moj, daj mi sve što me k tebi vodi. Gospodine moj i Bože moj, oduzmi me meni i posve me predaj sebi.«
To znači uzdati se u Boga u svakoj prilici, pa i u nesreći. To divno izražava molitva sv. Terezije od Isusa:
»Neka te ništa ne buni / i ništa ne plaši
Sve prolazi / Bog se ne mijenja
Strpljivost postiže sve / Tko ima Boga
Ništa mu ne manjka / Sam Bog dostaje.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 222-227; L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
