O Bože, kako su ljudi bez Tebe nesretni Samo još uvijek brda u daljini šute i rijeka teče kud’ je oduvijek tekla i lišće što žuti u kasni listopad

Uključite se u našu Viber zajednicu.

Foto: CrizzyStudio, Shutterstock

I JOŠ JEDAN DAN
Dao si mi još jedno jutro
I još jedan dan da dišem jesen
I još jedan listopad koji me uvijek podsjeća
na misterij života
umiranja i rađanja i kako je Ljepota prisutna u nama i oko nas

I dok vrijeme curi kroz pješčani sat,
čežnja i radost uspinju se visinama i
žal i bol što ponekad zapljusnu srce klešu čovjeka
kao što val kleše hrid godinama

Sve se mijenja, prolazi
I priroda i ljudi i ja
Samo još uvijek brda u daljini šute i
Rijeka teče kud’ je oduvijek tekla i lišće što žuti u kasni listopad

I još uvijek je ovo dolina suza
gdje se čuje jauk i plač
O Bože,
kako su ljudi bez Tebe nesretni

Dok dišem još jedno vlažno jesenje jutro

Pod Majčinim plaštem svi vjetrovi su tiho, tiho

I još u molitve može Ljubavi stati
I u djela i misli
Još u otvorene rane Nježnosti
I Mira u ove nemirne dane
Kada Riječ Tijelom postane i
Kad čovjek na stranu čovjeka stane
Marina

Za Book.hr priredila A. P.