Foto: Shutterstock
Duh Sveti, koji nas uči slaviti bogoslužje iščekujući Kristov dolazak, uči nas da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i osobna molitva podržavaju u nama nadu. Osobito psalmi, sa svojim neposrednim i raznolikim izrazom, uče nas da našu nadu stavimo u Boga: »Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj« (Ps 40, 2). »A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga« (Rim 15, 13).
»Nada pak ne razočarava. Jer ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan« (Rim 5, 5). Molitva, oblikovana liturgijskim životom, crpe sve iz Ljubavi kojom smo ljubljeni u Kristu i koja nam daje da na ljubav odgovorimo ljubeći kako nas je on ljubio. Ljubav je pravi izvor molitve; tko iz nje crpe, doseže vrhunac molitve:
»Ljubim te, moj Bože, i jedina mi je želja ljubiti tebe do posljednjeg daha života. Ljubim te, o moj beskrajno dragi Bože, i više volim umrijeti ljubeći tebe, nego živjeti a da te ne ljubim. Ljubim te, Gospodine, i jedina milost koju te molim, jest da te vječno ljubim. […] Moj Bože, ako moj jezik ne može svakog trena reći da te ljubim, hoću da ti to moje srce ponovi kolikogod puta udahnem.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 2657-2658; L. M.
Uključite se u našu Viber zajednicu.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
