Foto: fizkes, Shutterstock
Pitaš, kako sam?
Pa eto, guram polako…
Nekad zna biti prilično teško,
Nekad nestvarno lako…Nisam posebno hrabra,
Niti osobito mudra,
Dopustim si ipak, katkad,
Povjerovati u čuda!Kažu, sreća prati hrabre….
Za mene je najveća hrabrost,
I u najvećoj tuziPronaći razlog za radost!
Upaliti svjetlo u mraku,
U boli stisnuti ruku,
Osjetiti ljubav u zraku,
Isključiti zaglušujuću svijeta buku!Hrabrost je, kad je teško,
Vidjeti da je i drugom tako,
Dogodit će se tada – gle čuda! –
Da oboje, nekako, guramo polako!Pa idemo dalje skupa,
Tim putem, punim rupa,
Sa svim svojim manjkavostima, grijesima,
Možda, ipak, k Nebesima!
❤️
Slavica Cvitanušić
Za Book.hr priredila A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
