Već danas možeš moliti za trenutak svoje smrti Bog će, kad budeš umirao, gledati sve molitve upućene za trenutak tvoje smrti, one koje su izrečene prije tvojeg umiranja i one koje će nakon tvoje smrti biti izrečene, i ne postoji nikakav razlog da ih ne usliši ako su izmoljene vjerom

Foto: Shutterstock

Molitva koja se događa u duhu ne poznaje ograničenja vremena ni prostora. Možemo moliti za ono što se već dogodilo, kao i za ono što će se tek dogoditi. Tako, npr., ako nam je netko tko nam je bio drag prije više godina iznenada umro a da nije imao priliku ispovjediti se, trebamo znati da u trenutku umiranja Bog u svojem beskrajnom milosrđu daje dovoljno vremena svakoj duši da zazove njegovo ime i da se pokaje za grijehe, čak i ako se nije ispovjedila.

Božja nam riječ kaže da će biti spašeni svi oni koji zazovu Božje ime, no često ljudska oholost i ponos, ali i sam đavao, čovjeku ne daju da se u tom posljednjem času ponizi pred Bogom. Ipak, ako svim srcem zazovemo Boga, on će izliti svoju milost na nas i osoba za koju molimo zazvat će Gospodinovo milosrđe, bit će spašena i neće završiti u paklu. No neusporedivo je veća milost ispovjediti se u sakramentalnoj ispovijedi.

…ne postoji nikakav razlog zbog kojeg Isus već tada, u tom jedinstvenom trenutku umiranja, ne bi uslišao molitve koje će se tek dogoditi…

Probaj se zapitati je li Isus u samom trenutku smrti te osobe vidio tebe kako ga nakon petnaestak ili puno više godina moliš za spasenje te osobe. Naravno da jest. U tom je trenutku vidio ne samo tebe nego i sve one koji će u budućnosti moliti za tu osobu, i ne postoji nikakav razlog zbog kojeg Isus već tada, u tom jedinstvenom trenutku umiranja, ne bi uslišao molitve koje će se tek dogoditi.

Bog će gledati sve molitve upućene za trenutak tvoje smrti

Volim moliti za trenutak kad ljudi umiru. Kad uđem u duh, vrlo se često iznenadim kad vidim tko mi sve dolazi u molitve. Primijetio sam da mi najčešće dolaze oni koji su si sami uzeli život. Ako nisam mogao fizički biti tamo u trenutku njihove smrti i tako ih zagovarati, itekako to mogu u duhu u kojem nema prostornog i vremenskog ograničenja činiti.

Isto tako, mi već sada možemo moliti za trenutak svoje smrti ili smrti nekoga drugoga. Pretpostavimo da ćeš umrijeti za sedamdesetak godina, a sad već moliš za trenutak svoje smrti. Uostalom, ne činimo li to u svakoj Zdravomariji (… moli za nas grešnike sada i na času smrti naše)?

Bog će, kad budeš umirao, gledati sve molitve upućene za trenutak tvoje smrti, one koje su izrečene prije tvojeg umiranja i one koje će nakon tvoje smrti biti izrečene, i ne postoji nikakav razlog da ih ne usliši ako su izmoljene vjerom.

Ništa nije uzbudljivije od prebivanja u Božjoj prisutnosti

To prebivanje izvan prostora i vremena događa se u ispovijedi i svetoj misi, kao i u molitvi. Ako toga nismo svjesni, ako u to ne vjerujemo, ako još uvijek nemamo iskustvo prebivanja u Božjoj prisutnosti u kojoj nema ograničenja prostora ni vremena, to nikako ne znači da trebamo odustati.

Iz iskustva znam da ništa na ovome svijetu ne može biti zanimljivije, uzbudljivije i korisnije od prebivanja u Božjoj prisutnosti. I znam da se to prebivanje događa onima koji svim srcem za njom čeznu. Ja sam čeznuo i dogodilo mi se, i dat ću sve od sebe da nikad ne završi.

Iz knjige „Sila odozgor“ autorâ Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.