Foto: Pixabay
Ali postoji još jedan važan čimbenik koji nas potiče na preobraćenje, izuzev onoga da nas Božja milost zapljuskuje u neograničenim količinama. Ivan Krstitelj krstio je vodom, uranjao je ljude na dno rijeke Jordan i omogućio Duhu Svetom da ih promijeni, ali prvo je obišao cijelu okolicu i širio Božju riječ, koju mu je ranije Bog obznanio. Zato je zapisano da je riječ Božja bila upućena Ivanu, ali ne i da je samo na njega bila naslovljena. Što to znači? Iznimno je teško preobratiti se bez susreta s Biblijom.
Ublažava bol, njeguje i osnažuje
Riječ ne objavljuje samo Boga nego i istinu o čovjeku. Rasvjetljava ono što je u mračnoj dubini srca. Pojašnjava, razgolićuje, imenuje, istinski nas dotiče, ali također iscjeljuje. Ona je poput poveza, poput gorkog lijeka, ublažava bol, njeguje i osnažuje, a na kraju nas zasvagda zaštićuje. Na savjesti imamo mnogo neiskazanih, mračnih, zatomljenih uspomena o našim postupcima, koji su poput nezacijeljenih rana.
Mnoštvo odraslih, obrazovanih ljudi, koji zauzimaju važne položaje u društvu, čim kleknu u ispovjedaonicu, ispovijedaju se na razini predškolca. Većina ljudi ne zna čak ni pobrojati ni priznati svoje zle postupke, koje ponavljaju poput fotokopirnih strojeva, umnožavajući u stotine primjeraka iste te iste grijehe, koje im je đavao ispisao na ekranu uobrazilje.
Bog vidi srce i šapat razuma
To je nešto više nego otpor prema zagledavanju u sebe i više od utvrde od obrambenih mehanizama. Koliko je ljudi svjesno vlastite oholosti ili prijezira, koji im tijekom dana više od dvjesto puta u misli podmeću vulgarne epitete nedostojne obznanjivanja, dok se, trepćući očima, zagledavaju u svoje bližnje? Riječi poput budala, idiot, debil, glupan, luđakinja odzvanjaju neprestano u našim mislima dok se u međuvremenu smiješimo tim ljudima i srdačno s njima razgovaramo.
Bog vidi srce i čuje šapat razuma. Nije li Istina rekla da ću, ako bratu kažem raka ili praznoglavče odgovarati Vijeću (Mt 5, 22)? Ali čujemo li same sebe? Da nije bilo Kristova govora, bi li itko shvatio što se dogodilo na križu? Isus upravo riječima razotkriva neizgovorene misli srca koje su se rađale u ljudi koji su ga slušali. Posjedovao je toliko pronicljiv uvid kao nijedan psihoanalitičar. Kad je ozdravio paralitičara, ljudi su negodovali i osuđivali su ga u srcu, potiho međusobno šapćući, ne osmjelivši se ništa na glas izreći. Tad ih je upitao: „Što mudrujete u sebi?“ (Lk 5, 22)
Iz knjige „Valovi milosti“ autorâ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Priredio: L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
