Foto: Shutterstock
Svi smo čuli za priču o Davidu i Golijatu. Mladi pastir porazio je naoružanog divovskog vojskovođu srušivši ga kamenom iz praćke te mu je zatim odrubio glavu njegovim mačem. Međutim, postoji dio priče koji su mnogi od nas zaboravili, iako ga ne bismo trebali samo tako zanemariti.
Što smo zaboravili u priči o Davidovu trijumfu
Čitamo u Prvoj Samuelovoj kako Šaul Davida, nakon što ga je David uvjerio da se spreman boriti s divom, odijeva u svoju ratnu odoru stavljajući mu oklop i brončani šljem na trup i glavu. David je pričvrstio mač i pokušao hodati u tome, ali uzalud.
Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: »Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao.« Zato sve skinu sa sebe. David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. (1 Sam 17, 38-40)
David se nije mogao boriti protiv Golijata noseći Šaulov oklop. Nije bio navikao na kraljev oklop, a osobito stoga što je Šaul bio iznimno visok (vidi Sam 10, 23) pa mu i veličina nije baš pristajala. Ako je htio poraziti diva, morao se okoristiti onim na što je navikao.
Moramo se odjenuti u oružje Duha
Tako i mi danas; ne možemo se boriti s Golijatima našeg doba, a pritom nositi svjetovni oklop i odoru. Da bismo pobijedili te divove, moramo se koristiti oružjem koje nam Bog daje, oružjem Duha.
Kao što je Pavao napisao: “Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu” (2 Kor 10,3–5).
Dakle, i mi imamo oružje, i mi ratujemo – ali ne onako kako to svijet radi.
Njemački teolog Norbert Lohfink je napisao: „Istina je da Isus nikad nije pozivao na političku revoluciju židovskog društva. On je, s druge strane, svojim propovijedanjem pozivao na pokajanje te je time htio pokrenuti revoluciju naspram koje su političke i druge revolucije potpuno beznačajne.“
Kao Isusovi sljedbenici, želimo mijenjati svijet i želimo vidjeti promjenu u društvu. I doista smo uključeni u sustave svijeta, od društvenih mreža, obrazovnog sustava, Hollywooda pa do politike.
Promjena za koju se borimo
Jednako tako razumijemo i da je vrhunac promjene za koju se borimo; zapravo promjena srca i uma. Borimo se za duhovnu transformaciju koja će tako postati moralna i kulturalna promjena. To je srž revolucije koju je Isus donio. Kao što je vodeći socijalist komentirao 1920. godine: “Mi socijalisti ne bismo imali što raditi da ste vi kršćani nastavili s revolucijom koju je započeo Isus.”
…nasilna revolucija nam neće biti potrebna više od vjetrenjača u svijetu nuklearne energije.
Slično je razmišljao i bivši kancelar denverskog sjemeništa, Vernon Ground: „Kršćanin koji…postaje revolucionar služit će Crkvi kao katalizator (pokretač, op. p.) te će Crkva, umnožavanjem takvih revolucionarnih kršćana, postati revolucionarni katalizator društva. A ako je društvo dovoljno pod utjecajem te revolucije, nasilna revolucija nam neće biti potrebna više od vjetrenjača u svijetu nuklearne energije.“
Revolucija koju trebamo
Točno! To je revolucija za koju živim i za kojom žudim, revolucija u kojoj su svi Božji ljudi pokretači i „svjetla u svijetu“ posred „poroda izopačena i lukava“ (vidi: Fil 2,14-16). Tako dobivamo bitku.
Svijet se može boriti stvarajući nerede na ulicama. To nije naš način borbe.
Svijet se može boriti prijetnjama i zastrašivanjem. To nije naš način borbe.
Svijet se može boriti zlobnim uvredama i ružnom retorikom. To nije naš način borbe.
Svijet se može boriti lažima i prijevarama. To nije naš način borbe.
Obucimo se u opremu Božju
Da citiram Pavla: Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. (2 Kor 6, 3-10)
Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira!
I opet, od Pavla: Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle!
Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. (Efežanima 6, 10–20)
Uzmimo ove riječi k srcu! One su Božji recept za trajnu duhovnu pobjedu.
Ako doista želimo mijenjati svijet, tada nećemo samo djelovati preko politike i naše kulture (ponavljam, i to bismo trebali činiti) nego ćemo se okoristiti snagom molitve, snagom bezuvjetne ljubavi, snagom Evanđelja, snagom Duha. Protiv ovog oružja svijet nema obranu.
U tom Duhu – naprijed u revoluciju.
