Foto: Unsplash, Arnaud Mesureur
Zora sjetna budi selo
Poziva čovjeka da obuće odijelo.
Uz pjev ptica i sunce izlazeće
U nove životne pobjede se kreće.
Što će sa sobom donijeti dan,
Da li gubitak ili miran san?
Ljudi su čudna bića,
Neki imaju srca velika kao kuća,
A neki bi te prodali za šaku dolara
Bez imalo morala.
Srce malo ili veliko,
Bogu je drago jednako.
Uvijek te raširenih ruku čeka
Da prepoznaš što je greška,
A što prilika.
Sjeti se ptica što te radosno bude
Pjevom umiruju, a ne kude.
Na kraju dana budi čovjek
Od kojeg nema boljeg.
Sve od sebe s ljubavlju daruj
I uz Božju radost u životu djeluj!
Maja Ivančić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
