…
Od svih emocija koje je Isus pokazivao, Njegovo me suosjećanje najviše gane. Njegovo srce priklonjeno patnicima – Njegova sposobnost suosjećanja s patnicima i s potrebitima. Bilo da suosjeća s nekime tko boluje od tjelesne bolesti ili emocionalne poteškoće kao rezultata grijeha, Isus suosjeća i zaustavlja se kako bi vidio čovjeka u njegovoj potrebi (usp. Mt 9,20-22; Iv 8,1-11).
Jedna je to od rijetkih emocija koja nas poziva da iziđemo iza zidina vlastita iskustva i uđemo u iskustvo drugoga
Želim suosjećati kao što je Isus suosjećao. Ne želim samo suosjećati s ljudima nego se želim zaustaviti da vidim ljude u njihovoj potrebi. Ne želim biti toliko zaokupljena da previdim stvarnost kako me Bog može upotrijebiti da donese nadu i iscjeljenje svijetu kako je On to činio. Prelijepa stvar kod suosjećanja jest da je to emocija za sve nas, nije ekskluzivno rezervirana samo za Isusa. Jedna je to od rijetkih emocija koja nas poziva da iziđemo iza zidina vlastita iskustva i uđemo u iskustvo drugoga. Ta nam emocija pomaže osjetiti drugoga, a ne samo samoga sebe. Povezuje nas sa svijetom oko nas kada smo često okupirani samima sobom. Što kada bismo više suosjećali? Što kada bismo zastali, uvidjeli potrebe drugih i učinili sve kako bismo im pomogli? Pitam se kako bi takva emocionalna reakcija promijenila nas i čitav svijet.
Što kada bismo više suosjećali?
Iz knjige Jesi li stvarno dobro?, koja uskoro izlazi u našoj Biblioteci Figulus.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
