Često su odluke stranputice,
Često su koraci lutanja i misli ptice…Laste, golubovi, lešinari…
Često su rubovi staze i pogledi preko litice traženja
…Često haraju neprekidne suše, dani bez sunca a noći čekanja…
Često sreća uzmakne baš onda kad je dohvatiš i često se čini uzaludan trud…Često nam suputnici razočaranja…
Putovanja su često samo vraćanja i koraci ispočetka u nova očekivanja…
Ljudska sreća, površni osmijesi, oči bez sjaja…
Ponekad nije na nama i često nije do nas a ipak nas prati neka čudna sjena i rasprše se htijenja kao morska pjena i sjećanja nestaju pa se vrate da se sjate u radost, u tugu…
Ne mogu razumjeti onoga koji plače
ako s njim ne zaplačem
ni upoznati sreću ako se ne radujem sreći drugoga
Za upoznati drugoga potrebno je s njim biti…Ustrajati…
Kad odlazi i kad ostaje…
Kad daje i kad nema šta dati…Kad te ljuti i usrećuje…
Samo neka traje…
Čudesno je ovo putovanje…I nije čudo ako nam se zavrti…
Često nam dopušteno pasti da bi mogli dalje…Rasti…Rasti
Sve dok je danas ne može mi ništa jučer
A sutra će isto danas biti…
I ja sam baš kao i ti jedan maleni djelić kruga u ovoj životnoj orbiti…
Kolo sreće, tuge zavrti ponekad ka vrhu…A ponekad ka dnu…
Nesklad svakodnevice
kad želiš a ne dobiješ
kad moliš a ne izmoliš
kad se na navike navikneš
Život grije i hladi i nije ukusan kad je mlak…
Sve misliš da ne možeš izdržati a izdržiš i više…
Urezano zauvijek, na Dlanu ruke ti ime piše…
Euforija, ushit kratko traje…
Gorak okus samo ostaje, jer nije lako običan biti…
Sreća ne pušta onoga koji srcem sve daje…
Mirna je kao i jednog svakog običnog dana… Traje…
Mirna je kao Mir koji dobiješ na dar…
Može se put vrtjeti u krug dok ne nađeš Put…
Sumnje nikog ne obilaze i svi naši putevi su kratke staze dok ne pronađemo Put…
Možeš se naći ispred ili iza al’ ako nisi skupa…
Samo rame uz rame se može koracati…
Kroz oluje, bure, kroz suze i smijeh
I zadnju riječ nema grijeh kad pronađeš u povratku put…
Tada ni smrt nije kraj…
A život te na rukama nosi, ponekad gura, gazi…
I svaki korak ti je povjeren stazi koja vodi na Put…
Jednom ipak shvatiš, dok ne ostaviš sve što te veže, guši, nema slobode i da je, čudesno putovati kad pronađeš Put…
I onda kad stvarnost je surova, jer zemlja je tvrda
Nisu ljudi dobri, samo je Bog dobar…
Čudesno je putovati samo kad se prašta jer zalud se skrivati…
Svi smo mi djelići predivnog mozaika u obliku Srca koji nas vodi Putem Istine u Život…
Ljubav nikada ne odustaje od čovjeka…Samo Ljubav pronađe puta
pronađe načina na ovom čudesnom putovanju… Među nama…
U nama…
Sa nama…Marina
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
