Foto: Shutterstock
»Bog koji nas je stvorio bez nas, nije nas htio spasiti bez nas.« Prihvaćanje njegova milosrđa traži od nas priznanje naših krivica. »Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde« (1 Iv 1, 8-9).
Kao što tvrdi sveti Pavao: »gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost« (Rim 5, 20). No da izvrši svoje djelo, milost mora razotkriti grijeh da nam obrati srce i dade mu »pravednost za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu« (Rim 5, 21). Poput liječnika koji istražuje ranu prije nego li je liječi, Bog svojom Riječju i svojim Duhom baca živo svjetlo na grijeh:
»Obraćenje iziskuje osvjedočenje o grijehu, sadrži u sebi nutarnji sud savjesti; a taj sud, budući da je provjera djelovanja Duha istine u čovjekovoj nutrini, u isto vrijeme biva početak novog darivanja milosti i ljubavi ‘Primite Duha Svetoga’. Tako u tom ‘osvjedočenju o grijehu’ otkrivamo dvostruko darivanje: dar istine savjesti i dar sigurnosti otkupljenja. Duh istine je Duh Branitelj.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 1847-1848
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
