Foto: Pixabay
Vjera je suprotna od djela. Kada radite, očekujete da ste plaćeni za svoj rad. Ali milost je dar koji se ne može zaslužiti. Da bismo primili pravednost, moramo imati vjeru. A budući da vjera nije rezultat djelovanja, znamo da ona ne dolazi po našim činima. Ne možemo reći nespašenima: „Vrati se kada prestaneš griješiti i molit ćemo za tebe da primiš spasenje.“ Spasenje je dano samo grešnicima. Kada grešnik čuje poruku o Isusu i Božjem kraljevstvu, on odgovara na to i Bog mu daje vjeru i spasenje.
Heb 11, 6: A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
Takva vjera je ključna. Jedini način da se udovolji Bogu jest po vjeri. Ako Bog vama nije zadovoljan, ne možete mu pristupiti sa svojim potrebama i molbama. Bez te vrste vjere ne možemo primiti spasenje. To je ona vjera o kojoj čitamo u Poslanici Rimljanima 10, 17, a koja dolazi po slušanju navješćivanja evanđelja.
Rim 12, 3: Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.
Pavao se ne obraća nespašenima, već vjernicima u Rimu. On kaže: „svakomu između vas … Bog (je) odmjerio mjeru vjere“, što se može prereći kao „svatko u rimskoj Crkvi primio je mjeru vjere“. Bog je dao svim vjernicima određenu mjeru vjere. Takav vjera naziva se „spasenjskom vjerom“ ili „vjerom neophodnom za spasenje“. Ona je dar od Boga svima koji navješćuju evanđelje.
Iz knjige „Krštenje u Duhu i darovi Duha Svetoga“ autorâ Stephena Hedgesa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.