Foto: Shutterstock
Isus je farizeje sablaznio blagujući sa carinicima i grešnicima po domaću kao i s njima samima. Protiv onih među njima »koji se pouzdavahu da su pravednici a druge potcjenjivahu« (Lk 18, 9), Isus je ustvrdio: »Nisam došao zvati pravednike nego grešnike na obraćenje« (Lk 5, 32). Išao je još dalje proglašujući pred farizejima da, zbog toga što je grijeh sveopći, oni koji umišljaju da im spasenja ne treba zasljepljuju sami sebe.
Isus je izazvao sablazan poglavito time što je svoje milosrdno ponašanje prema grešnicima poistovjetio sa stavom samoga Boga prema njima. Čak je dao razumjeti da, sjedajući za stol grešnikâ, pripušta grešnike na mesijansku gozbu. Ali osobito opraštajući grijehe Isus je vjerske vlasti stavio pred dilemu. Zar nisu s pravom, užasnuti, govorili: »Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini« (Mk 2, 7)? Praštajući grijehe, Isus ili huli jer je čovjek koji se izjednačuje s Bogom, ili govori istinu te njegova osoba uprisutnjuje i objavljuje ime Božje.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 588-589
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
