Foto: Pixnio
Svjedočanstvo jedne Ivane o Školi molitve slijedi:
Umorila sam se… Od raznih pobožnosti, od molitvi, od toga da sam uvijek rastresena… A opet, vapila sam Gospodinu da me izbavi iz tog stanja. Vapila sam Mu kako mi je dosta da budem „prosječan vjernik“. Muka mi je bila od te moje mlakosti, posebno mlakosti u molitvi.
Vapila sam Mu kako mi je dosta da budem „prosječan vjernik“. Muka mi je bila od te moje mlakosti, posebno mlakosti u molitvi
Vapila sam i za nekom zajednicom, za nekim duhovnikom, za nekim tko bi me vodio, usmjeravao prema Nebu.
Sve se promijenilo kad sam otišla na MES u Dugom Selu. Kao da me Gospodin tamo malo stresao i otvorio mi oči. Znala sam da se nešto mora promijeniti u mojoj svakodnevnici kad se vratim kući. Muž i ja smo odmah nakon duhovne obnove upisali Školu molitve.
Svako jutro si uzmem misao koju onda ponavljam preko dana kao strelovitu molitvu
Imamo divnog voditelja. Čovjek je pun Duha Svetoga. Krasan je učitelj, ima veliko znanje i dobro poznaje Riječ Božju. U malo vremena smo toliko naučili od njega. Shvatih u Školi koliko toga ne znam i kako trebam još puno učiti.
Od njegovih nagovora živim od utorka do utorka. Već na prvom online susretu rekla sam Isusu da želim to – želim u Njegovu Kraljevstvu biti već sada. Odmah! Ta spoznaja mi je promijenila sve – Kraljevstvo Božje se živi sada, ne kada umrem…
Svako jutro, prije nego ustanem iz kreveta, uzimam svoju Bibliju. Nekad je samo otvorim pa čitam što sam otvorila, a nekad čitam čitanja koja su za taj dan. Čitanje Pisma mi je dalo nadu koju sam zbog mlakosti bila izgubila
Kroz Školu sam naučila da se sa svojim anđelom čuvarom moram više sprijateljiti, konzultirati se s njim gotovo stalno, oko svega. Sada toliko toga radimo zajedno i ta spoznaja mi je dala dubok mir. Imam petero djece i ne mogu biti s njima uvijek. Predajem ih anđelima čuvarima. Nakon toga mogu u miru obavljati svoje poslove.
Zatim, u školi nam je naš voditelj dao jako dobre argumente zašto davati desetinu. Nadam se da ću uskoro i o tome svjedočiti.
Najvažnije je što me zapalio za čitanje Svetog pisma. Svako jutro, prije nego ustanem iz kreveta, uzimam svoju Bibliju. Nekad je samo otvorim pa čitam što sam otvorila, a nekad čitam čitanja koja su za taj dan. Čitanje Pisma mi je dalo nadu koju sam zbog mlakosti bila izgubila.
Svako jutro si uzmem misao koju onda ponavljam preko dana kao strelovitu molitvu.
Nebeski Otac, Isus i ja kao da se tek upoznajemo. I to zahvaljujući Školi molitve!
Hvala Bogu što me je tu pozvao!
Posvjedočila jedna Ivana, polaznica Škole molitve.
Tko traži, taj razmatra
Razmatranje je u prvom redu traženje. Duh traži da shvati razloge i načine kršćanskog života, kako bi uz njih prionuo i odgovorio Gospodnjim zahtjevima. Pritom je potrebna pozornost koja se teško drži na uzdi. Obično se potpomažemo kojom knjigom, i kršćani nisu bez njih: Sveto pismo, napose Evanđelje, svete slike, liturgijski tekstovi dana ili vremena, spisi duhovnih otaca, djela duhovnosti, velika knjiga stvaranja i povijesti te stranica Božjega “danas”.
KKC br. 2705
Razmatranje onoga što čitamo dovodi nas da to usvojimo uspoređujući to sa sobom. Tu se otvara druga knjiga: knjiga života. Od misli se prelazi na stvarnost. Ovisno o čovjekovoj poniznosti i vjeri, otkrivaju se pokreti koji uzbuđuju srce i koji se mogu razlučiti. Treba činiti istinu da dođemo k Svjetlu: “Gospodine, što hoćeš da činim?”
KKC br. 2706
Foto: Unsplash, Ben White
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
