Foto: Shutterstock
Prihvaćajući svojim ljudskim srcem Očevu ljubav za ljude, Isus ih je »do kraja ljubio« (Iv 13, 1), jer »veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje« (Iv 15, 13). Tako je, u patnji i smrti, njegovo čovještvo postalo slobodnim i savršenim oruđem njegove božanske ljubavi koja hoće spasenje ljudi. Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoće spasiti: »Nitko […] mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem« (Iv 10, 18). Odatle vrhunska sloboda Sina Božjega kad sam ide prema smrti.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 609
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
