Foto: Screenshot | YouTube
Fra Gaudencije Vito Spetić je gostovao kod karizmatske zajednice Nanovo rođeni gdje je održao nagovor pod nazivom “Vedrinom odsijevaš ako pravo radiš“. Govorio je o korizmenim odlukama i plodovima tih odluka, povezujući temu s primjerima Abela, Kajina i Joba. Potaknuo je pitanje: „Gdje je ta naša kršćanska radost?“
Prenosimo dio jednosatnog nagovora; a cijeli video možete pogledati ispod tekstualnog dijela.
“Bog nas poziva da u korizmi gledamo svoje rane. Zavirimo gdje smo povrijeđeni od oca, majke, učiteljice, susjede, brata, sestre…Nema čovjeka koji nije doživio neke svoje rane, poniženja i povrijeđenost…nema.
Možeš se promijeniti. Ne moraš biti takav kakvim su te drugi ranili.
Kad netko kaže: “Ja sam ranjen!” – pa svi smo ranjeni i što? Nemoj imati kult svojih rana. Nego očisti svoje rane. Promijeni svoje rane. Zalij svoje rane uljem i vinom, očisti i izliječi ih Riječju Božjom. Možeš se promijeniti. Ne moraš biti takav kakvim su te drugi ranili. Ako ti je netko odrezao nogu, ti možeš staviti protezu. Ne moraš šepati cijeli život. Možeš se promijeniti. (…)
Jobova spoznaja
Što je Job morao promijeniti u svom životu? Zašto je Bog dopustio takve kušnje? Ne zato da pokaže vragu kako je on dobar, nego zbog nečeg drugog. Vidite, Job nije imao grijeha i nije griješio. Ali je druge optuživao za grijeh. I u Jobovu životu, u odnosu na vrijeme prije trpljenja i vrijeme poslije trpljenja, se promijenila samo jedna stvar.
Job je, prije bolesti, svako malo prinosio žrtve okajnice za svoje sinove misleći da su možda hulili Boga. Stalno je prinosio žrtve okajnice za druge. Stalno je u drugima vidio grijeh. Možda je ovaj zgriješio, možda onaj, možda tamo, možda ovamo…Kad ga je Bog ozdravio, imao je nove sinove i kćeri. Bolje nego prijašnje. Ali nije više prinosio okajnice za njihove grijehe. Nije se više bojao njihovih grijeha. Počeo se bojati svojih grijeha, svoje oholosti.
Zašto je morao toliko trpjeti?
‘Nisam nikog ubio. Smatram se boljim od drugih. Nisam nikoga raščetvorio. Smatram se boljim od drugih. Pročitao sam Bibliju. Smatram se boljim od drugih.’ Kako je lako upasti u tu zamku oholosti, zamku ponižavanja drugih. ‘Ja sam dobar i zato imam pravo svima prigovarati’ – Bog je morao takvog Joba izliječiti. Morao se roditi u tim ranama da postane novi Job. Ali zašto je morao toliko trpjeti?
Zato što je bio čovjek tvrde šije. Jer; što više odgađaš svoje obraćenje, svoju promjenu i rješavanje svojih problema s Bogom, to više trpiš. To više imaš problema i to dulje sve skupa traje. Imaš sve manje snage i više ne znaš što bi sa sobom.”
