Foto: Shutterstock
Evanđeoski izvještaji vide u djevičanskom začeću božansko djelo koje nadilazi svako shvaćanje i svaku ljudsku mogućnost: »Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga«, kaže anđeo Josipu o Mariji, njegovoj zaručnici (Mt 1, 20). Crkva u tome vidi ispunjenje božanskog obećanja na usta Izaije proroka: »Evo, djevica će začeti i roditi sina« (Iz 7, 14), prema grčkom prijevodu Mt 1, 23.
Šutnja Evanđelja po Marku i poslanicâ Novoga zavjeta o Marijinu djevičanskom začeću bila je kadikad uzrokom nesigurnosti. Moglo se pitati nisu li posrijedi legende ili teološke obrade bez zahtjeva povijesnosti. Na to valja odgovoriti: Vjera u djevičansko začeće Isusovo nailazila je na živo protivljenje, sarkazam i neshvaćanje nevjernika, židova i pogana: ona nije našla motiva u poganskoj mitologiji niti u kakvom prilagođivanju idejama vremena. Smisao toga događaja dokučiv je samo vjeri, koja ga vidi u onoj »povezanosti koja veže različita otajstva međusobno«, u cjelini Kristovih otajstava, od utjelovljenja do Pashe. Sveti Ignacije Antiohijski već svjedoči takvu povezanost: »Poglavica ovoga svijeta nije znao za Marijino djevičanstvo i njezin porod, kao ni za smrt Gospodinovu: tri vrhunska Otajstva koja se dogodiše u Božjoj šutnji.«
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 497-498
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
