U ljubavi nema vage –
kažeš mi i
stavljaš na čudan put,
put nepoznat, tjeskoban,
pun zamki, idila,
čežnji, laži, snova.Zbunjena
utječem se Tebi,
ranjena duboko
Tebi vapijem –
Dokad će, Gospodine,
ovako boljeti?Dok potpuno ne umreš sebi –
jasno mi kažeš.
Težak je put umiranja,
svaki dan tražim
komadić zemaljske sreće,
barem žličicu snova.Put se odužio,
a ja izmučena vapijem –
Oslobodi me ove more!Čekam dan
kad ću se svega odreći
i biti potpuno Tvoja…..
Jelka Petršorić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
Objavljeno: