Foto: Sunny Forest; Shutterstock
Oblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u očitovanju Duha Svetoga. Pri bogojavljanjima u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga živoga i spasitelja, skrivajući transcendenciju njegove slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Šatora sastanka i za putovanja pustinjom, ili Salomonu za posvete Hrama.
Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa začela i rodila. Na brdu preobraženja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana, a »iz oblaka« doprije glas: »Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!« (Lk 9, 34-35). On je konačno oblak koji na dan uzašašća ote Isusa očima učenika i koji će ga objaviti kao Sina čovječjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 697
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
