Foto: Shutterstock
Posvjedočio Mario Feger
Ljudska duša može proći silovite transformacije pod snažnim utjecajem Božje milosti koja silazi u njega polaganjem ruku i zastupničkom molitvom karizmatskog molitelja. Dešavaju se promjene. Neke odmah a neke se postupno otkrivaju kako vrijeme prolazi. Život u milosti se nastavlja. Postoji rast umjesto stagnacije i nazadovanja u svakodnevnom životu duše. Bog sve vidi i zna te vodi postupno dušu naprijed.
No, neke stvari iz prošlog života obilježene tradicionalizmom u vjeri ostaju tvrdoglavo i dalje prisutne. I nema promjene dok se ne dogodi neki susret s osobom, razgovor, slušanje. Dok se ne poduzme neki korak ili ne obavi neka radnja. Tako je i kod mene bilo kada sam učinio taj korak: krenuo na Školu molitve u organizaciji Kristofora.
Usprkos mnogim milostima primljenim od Boga polaganjem ruku, držanjem zakona Božjeg, iskazivanja ljubavi i milosrđa prema bližnjima za mene je molitva ‘Oče naš’ i dalje ostala tajna: samo još jedna od mnogobrojnih molitava u nizu koja se izgovara automatski, nabrajaju se riječi, a ne osjeća se ništa. To je baština tradicionalizma u vjerskom životu: čovjek se od malih nogu nauči moliti nižući godinama iste riječi i rečenice bez ulaska u duhovnu dubinu.
„Školi molitve pridružio sam se prije 5 mjeseci prema obavijestima na Internet stranici Kristofora. Već par godina posjećujem mjesečne javne susrete Kristofora u Osijeku gdje sam imao prilike iskusiti i primiti milosti od Boga polaganjem ruku molitelja. Oženjen sam čovjek, nešto preko 50 godina starosti, imam obitelj, zaposlen sam.“
Već smo čuli i znamo za Isusove riječi: „Kad molite, ne blebećite kao pogani.“
I još:
„Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.“
Za mene je bilo dovoljno da pri prvom dolasku u Školu molitve ugledam voditelja. Ušao je na vrata i počeo se redom blisko pozdravljati sa svima prisutnima. Impresija je bila jaka, očito se radi o osobi koja je duhovno proživljena. Vanjština može zavarati, ali i otkriti. I tada je započelo! Prva stvar, znak križa. Druga stvar: početak molitve Oče naš. Ništa neobično, reklo bi se.
I onda iznenađenje: molitva Oče naš teče nevjerojatno sporo. Prave se razmaci gotovo nakon svake riječi. Pa čak i kod veznika. Je li moguće da se tako treba moliti ‘Oče naš’? Svi prisutni tiho mrmore riječ po riječ Očenaša a kratke pauze između svake riječi se čine duge kao vječnost. I konačno, kraj. Došli smo do kraja molitve Oče naš!
Ostao sam zatečen. Šok je bio prilično jak. Kako se to može tako moliti? Zar je to moguće? No Škola je započela i ubrzo sam zaboravio tu zgodu.
No, iznenađenjima nije bio kraj. Kad sam došao kući, pozvao sam navečer ukućane na našu redovitu, dnevnu obiteljsku molitvu u kojoj ima i nešto karizmatskih elemenata, no ne pretjerano jer su prisutna i mlađa djeca. I nju isto započinjemo znakom križa te molitvom Oče naš. I započeo sam Oče naš a ostali me prate. No nešto se čudno dešavalo za vrijeme te molitve u mojoj duši. Kao da se pojavio neki osjećaj razumijevanja onoga što izgovaram. Čak mi se i ton izgovaranja lagano promijenio. Dikcija je bila nešto izraženija. Proživljenost dublja. Pomislio sam da je to nešto slučajno, prolazno. Obavili smo našu večernju obiteljsku molitvu i otišli spavati.
Drugi dan, navečer, opet isto: molitva Oče naš je bila u meni opet čudna, drugačija no sada još dublja nego jučer, još proživljenija. Treći dan opet isto. I tada sam shvatio da se nešto promijenilo. Došlo je do neke duhovne promjene te sam nakon tjedan dana počeo analizirati što se to promijenilo u mojem životu da sam konačno počeo moliti tradicionalni Oče naš na drugačiji način. Otklonio sam razne mogućnosti i na kraju mi je ostao samo jedan valjani razlog: do promjene je došlo zato što sam počeo pohađati Školu molitve. No nije samo to razlog. Bilo tko se danas može prijaviti na neki duhovni tečaj, kršćansko predavanje, duhovnu obnovu i slično.
Stvarni razlog je bila osoba koja vodi grupu. Karizmatska osoba, trijezna, razumna, sređena, gostoljubiva, sposobna poučavati. Ali ne treba nikad smetnuti s uma da milost ne dolazi od voditelja grupe već od Boga preko voditelja grupe. I zbog toga preporučam Školu molitve osobama u potrebi za duhovnim rastom te dajem ovo svjedočanstvo.
Uz osobiti Božji blagoslov i pozdrav!
Svjedočanstvo je prvotno bilo objavljeno u mjesečniku Book.
Detaljnije o tečaju „Škola molitve” možete pogledati ovdje.
