‘Bio sam ateist koji je ismijavao Benedikta XVI., a onda mi je život iz temelja promijenila jedna njegova knjiga’ Krstio sam se u jednom austrijskom benediktinskom samostanu, a onaj kolega koji mi je poklonio Ratzingerovu „Sol zemlje” postao mi je krsni kum

Foto: Luka Popov, Pixabay;  Francesco Nigro

Luka Popov, fizičar, na svojem je Facebook profilu podijelio svjedočanstvo kako ga je čitanje knjiga Josepha Ratzingera/Benedikta XVI. dovelo do obraćenja na katoličanstvo:

„Sve je počelo na jednom ručku. Sjedio sam dobro raspoložen okružen kolegama fizičarima kada je netko u posprdnom tonu spomenuo papu Ratzingera. Ateist i neznalica kakav sam bio, odmah sam prihvatio šalu i nastavio sprdnju s „nazi papom” koji propovijeda siromaštvo i skromnost, a odijeva se u zlatne haljine.

Svi smo se smijali na njegov račun, osim jednog kolege koji me je na moje petparačke fore samo ozbiljno upitao jesam li ikada pročitao nešto od pape Benedikta. Iskreno sam odgovorio da nisam. „Ako ti poklonim jednu njegovu knjigu, hoćeš li je pročitati?”

– „Hoću.”

Nisam ni slutio da će mi ta knjiga promijeniti život iz temelja

Par tjedana poslije u rukama sam držao knjigu „Sol zemlje”, intervju sa tada kardinalom Ratzingerom. Nisam ni slutio da će mi ta knjiga promijeniti život iz temelja. Toliko čiste i jasne, a opet duboke i istinom prožete misli, nisam susreo nikada ni prije ni poslije toga. Knjiga me toliko oduševila da sam po završetku čitanja odmah otišao u knjižaru i kupio još dvije Ratzingerove knjige: „Uvod u kršćanstvo” i „Vjera. Istina. Tolerancija.”, koje su me se svaka na svoj način posebno i vrlo duboko dojmile. Kad sam završio s njima otišao sam u gradsku knjižnicu i pročitao doslovno svaku Ratzingerovu knjigu koju su imali.

Krstio sam se u jednom austrijskom benediktinskom samostanu, a onaj kolega koji mi je poklonio „Sol zemlje” postao mi je krsni kum

Nekih godinu dana kasnije zatražio sam krštenje u Katoličkoj crkvi. Krstio sam se u jednom austrijskom benediktinskom samostanu, a onaj kolega koji mi je poklonio „Sol zemlje” postao mi je krsni kum. Nakon par nezaboravnih dana u austrijskom samostanu, vratio sam se kući i napisao dugo pismo papi Benediktu, u kojem sam mu zahvalio na najvećem od svih darova koji jedan čovjek može darovati drugome – daru istine.

I zato je papa Benedikt XVI. uvijek bio i ostao „moj papa”. Onaj koji mi je pokazao istinu, onaj pod čijim sam se pontifikatom krstio, prvi put pričestio, primio svetu potvrdu i ispovijedio. Papa koji je u mom srcu uvijek imao i imat će posebno i rezervirano mjesto.

Hvala ti, dragi Benedikte! Moli za nas i pričuvaj nam stanove dok se ne vratimo u Očevu kuću

Nikada nisam doznao je li papa pročitao pismo koje sam mu napisao. Ako i nije, sada je na mjestu gdje će sigurno dobiti moju poruku: Hvala ti, dragi Benedikte! Moli za nas i pričuvaj nam stanove dok se ne vratimo u Očevu kuću.

Luka Popov; Bitno.net; Book.hr