Nicejsko-carigradskim vjerovanjem ispovijedamo: »Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom.«
Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom: Bog »nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše« (1 Iv 4,10). »Otac je poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta« (1 Iv 4,14). »On se pojavio da odnese grijehe« (1 Iv 3,5):
»Našoj naravi mučenoj slabošću trebao je liječnik. Palom čovjeku trebao je onaj koji će ga podići. Od života otpalome trebao je oživljavatelj. Od dobra odlutalome trebao je onaj koji će ga opet privesti k dobru. Utamničeniku je trebala svjetlost, zarobljeniku otkupitelj, pobijeđenome pomoćnik, jarmom ropstva pritislome osloboditelj. Je li sve to bilo maleno i nedostojno da Boga potakne te on siđe i pohodi ljudsku narav, kad se čovječanstvo našlo u tako bijednom i nesretnom stanju?« (Grgur Nisenski)
Izvor: Katekizam Katoličke Crkve, br. 456-457
Foto: Vad-Len; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
