Foto: Pixabay, wendy CORNIQUET
Čini mi se tako apsurdnim govoriti o ovoj temi…
Je li moguće zamisliti da postoji karijerizam u Crkvi? Je li uopće moguće zamisliti da netko, uz iskrenu želju da život posveti Evanđelju, istovremeno teži istaknutijem položaju ili položaju s većom odgovornošću?
Zasigurno ne. Ili tako ne bi trebalo biti.
No u stvarnome svijetu, obilježenom istočnim grijehom, prisutno je „laktarenje”, čak i u Crkvi, s ciljem nametanja i isticanja pojedinaca, suprotno izričitom poslanju Gospodina Isusa (Lk 14,8.11; Mk 10,43-44). I ne govorim da je to prisutno samo među svećenicima, među onima koji teže dobivaju prestižne dužnosti, već općenito o stavu koju zaražava sve, jednako laike i posvećene osobe.
Među svećenicima se može dogoditi da njeguju u sebi san o prestižnoj dužnosti, o počasnome naslovu (koji bih osobno ukinuo), o istaknutoj ili poznatoj župi ili župi u središtu grada…
Tako se među laicima, koji obavljaju neku službu u župi, može dogoditi da kao neku vrstu privilegija doživljavaju ulogu kateheta, pjevača, čitača.
Među svećenicima se može dogoditi da njeguju u sebi san o prestižnoj dužnosti, o počasnome naslovu (koji bih osobno ukinuo), o istaknutoj ili poznatoj župi ili župi u središtu grada…
Ili među redovnicima, da mogu iskoristiti odgovornosti (poput ekonoma, superiora) koje bi teško dobili izvan toga konteksta, u stvarnome svijetu.
Ili njegujući i čuvajući one male privilegije koje nam povijest daje, ubrajajući nas među civilne, vojne i vjerske vlasti, ono što samo po sebi treba prihvatiti s malo osjećaja ironije, obraćajući pažnju na suštinu.
Ili (govorim i o sebi), gajeći skrivenu ambiciju prodaje mnogih knjiga ili prikupljanja brojnih lajkova, da postanem poznat, da me pozivaju, da mi se plješće.
Prihvaćanje velikih odgovornosti zahtjevno je, znači veće zalaganje, intenzivan duhovni život, poniznost, strpljenje
Ukratko: postoji mnogo načina da naš stari čovjek blista u nama, odjeven u dobre namjere, pohlepu i strah od prepoznavanja. Međutim, to stvara opasnost biti ogromnom preprekom na našemu unutarnjem putu.
Prihvaćanje velikih odgovornosti zahtjevno je, znači veće zalaganje, intenzivan duhovni život, poniznost, strpljenje, hrabrost. Igrati se svetaca nije dobar posao.
Svakako treba ostati usredotočen na jedinoga Sveca, prihvaćajući svaku situaciju koju nam život (i Crkva) donesu.
Mislim da nas dobra doza osjećaja ograničenja (i ironije) može usredotočiti na ono bitno. S toga gledišta imamo dobar primjer onoga koji je došao služiti, a ne biti služen (Mk 10,45).
Iz knjige „Ovce“ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
VELIKA AKCIJA! Do 18. prosinca 2022., knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni za 64 umjesto 80 kuna – ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
