Autorica: Nataša Štimac
Nikada nisam razmišljala o tome da su u koncentracijskim logorima postojale trudnice i rodilje. Sve dok nisam čitala o poljskoj heroini Stanislawi Leszczynskoj. Od tada sam svaki svoj porod počela gledati s većom sviješću i zahvalnošću za uvjete u rodilištu, koje sam puno puta zapravo podrazumijevala.
Ljudski um ne može obuhvatiti težinu paklenog okruženja u kojem je Stanislawa radila kao primalja
Novi život se rađa
Ljudski um ne može obuhvatiti težinu paklenog okruženja u kojem je Stanislawa radila kao primalja, a još manje s tim povezati trenutke raja na zemlji dok novo biće dolazi na svijet. Njezin „Izvještaj primalje iz Auschwitza“ iz ožujka 1957. prodire duboko u sve pore bića, pogotovo nas majki koje pamtimo mnoge detalje i osoblje koje je bilo prisutno prilikom donošenja naše djece na svijet. Satima prepričavamo trudnoću, početak i kraj poroda te oporavak.
(Prilikom pisanja o ovoj ženi izostavljam sve mučne detalje koji opisuju pravi pakao na zemlji.)
Stanislawa Leščinska rođena je 1896. te je i sama bila supruga i majka. Postala je poznatija kada je njezin „Izvještaj“ objavljen na jubileju poljskih primalja. Napisala ga je kako bi izvijestila o okrutnostima nacističkog režima kojima je svjedočila u svom dvogodišnjem zatočeništvu, pritom ne ističući svoje zasluge i doprinos primaljstvu, ženama i djeci. Ženski dio kampa i onaj dio u kojem je služila opisuje kao prepun štakora koji su, jedući ljudsko meso, bili veličine mačaka.
Ženski dio kampa i onaj dio u kojem je služila opisuje kao prepun štakora koji su, jedući ljudsko meso, bili veličine mačaka
Opisuje kako bi za vrijeme kišnih dana ionako krvavi madraci bili poplavljeni; razne izlučevine i smradovi ispunjali su takozvani rodiljni dio. Nije bilo nikakvih uvjeta za porod niti medicinske opreme. Smrt je svakodnevno odnosila između deset i dvadeset žena.
Stanislawa je porodila oko tri tisuće novorođenčadi. Ona svjedoči kako je u potpuno neljudskim uvjetima (bolesti, infekcije i glad) svako novorođenče ipak rođeno živo i zdravo
Stanislawa je porodila oko tri tisuće novorođenčadi. Ona svjedoči kako je u potpuno neljudskim uvjetima (bolesti, infekcije i glad) svako novorođenče ipak rođeno živo i zdravo.
Upravo tu čudesnu informaciju, da su sva djeca rođena živa, rekla je nadležnom liječniku koji je otvoreno izrazio bijes i nevjericu zbog preživjele djece.
Molitve, tetovaže, mlijeko…
Novorođenčad je bilo zabranjeno hraniti, a većina majki od izgladnjelosti nije niti imala mlijeka. Do svibnja 1943. sva novorođenčad je bila ubijana. Nakon tog razdoblja novorođenčad s plavim očima odvozili su kako bi ih germanizirali. Stanislawa je tu djecu tetovirala pazeći da nadležni ne primijete i time davala posljednju nadu njihovim majkama da će ih jednoga dana sresti. Druga židovska novorođenčad bila su ubijana nakon poroda.
…tu je djecu tetovirala pazeći da nadležni ne primijete i time davala posljednju nadu njihovim majkama da će ih jednoga dana sresti
Preživjelo je samo tridesetero novorođenčadi, dok su nekoliko stotina njih odveli kako bi ih germanizirali.
Preživjele majke svjedočile su o primalji koja im je pomagala i o djelima ljubavi koja je činila. Danonoćno je obilazila sve trudnice i majke, tješila ih, tjerala štakore, ohrabrivala, s ljubavlju držala njihovu djecu.
Preživjele majke svjedočile su o primalji koja im je pomagala i o djelima ljubavi koja je činila
Prije svakog poroda prekrižila bi se i molila, a organizirala je i zajedničke molitve s tihim pjevanjem koje bi majke ispunjavale mirom barem na nekoliko minuta. Zvali su je Majka. Tako ju je u jednoj prigodi ironično nazvao i dr. Mengele, čiju je naredbu da tek rođenu djecu treba ubiti, odbila. Nitko ne zna zašto ju tada nije dao pogubiti.
Prije svakog poroda prekrižila bi se i molila, a organizirala je i zajedničke molitve s tihim pjevanjem koje bi majke ispunjavale mirom barem na nekoliko minuta
Svjedokinje opisuju i kako je krstila pojedinu novorođenčad i kako je molila majke čija su dječica već umrla, a imale su nešto mlijeka da doje djecu onih majki koje više nisu imale mlijeka.
Bog i tu donosi nadu i ljubav
Nakon Stanislawine smrti 1974. godine počela se u Poljskoj širiti pobožnost ovoj čudesnoj ženi. Organizirana su hodočašća na njezin grob, a mnogi svjedoče o uslišanjima po njezinu zagovoru. Pogotovo oni s nakanama za porod.
Nakon njezine smrti 1974. godine počela se u Poljskoj širiti pobožnost ovoj čudesnoj ženi. Organizirana su hodočašća na njezin grob, a mnogi svjedoče o uslišanjima po njezinu zagovoru
Pokrenut je i proces za njezinu beatifikaciju.
Nevjerojatan život ove žene i majke svjedoči kako Bog donosi nadu i ljubav u otvorena srca tamo gdje se čini da je svaka nada odavno nestala. Činiti dobro i ljubiti, makar se činilo da nema smisla i da nema nade, u takvim uvjetima u logoru smrti, može samo onaj tko vjeruje u Život i Njegovu pobjedu nad svakim zlom.
Nevjerojatan život ove žene i majke svjedoči kako Bog donosi nadu i ljubav u otvorena srca tamo gdje se čini da je svaka nada odavno nestala
Nataša Štimac; Book.hr
Foto: Aleksandra Baranoff; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
