Foto: Pixabay, Tibor Janosi Mozes
U čuvenu filmu Andreja Tarkovskoga Žrtva junak zalijeva vodom usahlo drvo, lišeno korijenja i lišća, prepričavajući pritom svojem sinu aforizam o starcu koji je imao toliko vjere da je mogao udahnuti život u običan kolac zaboden u isušenu zemlju. Dotad nevjernik, zbog nadolazeće neumitne nuklearne katastrofe u sebi otkriva strah koji ga je nagnao da bjesomučno u bilo čemu i u bilo komu pronađe spas. Poput mnogih ateista, pred licem nesreće počeo je makinalno izgovarati Oče naš, dok epikurejska ugoda može nadvladati vjeru mnogih vjernika.
Kad u nama presahne ljubavi, on nas zalijeva potocima, koji se ne pretvaraju u blato
Vjera čovjeka u Boga čini čuda, ali vjera Boga u čovjeka čini još veća čuda! Zapravo, jedino Bog zna voljeti, dok svi drugi znaju samo tu riječ izgovoriti. Bog ima do kraja vjeru u svakog čovjeka, u njegovo buđenje, preobraćenje k njemu. Kad u nama presahne ljubavi, on nas zalijeva potocima, koji se ne pretvaraju u blato. Postaje ognjem koji nas neće spaliti, nego rasvijetliti tminu naših dvojba. Postavlja gnojivo spoznaje nečasnosti koja se skriva u nama, da bi u nama pobudio otrežnjenje, i okopava, da bi dospio do trula korijenja i zaliječio ga.
Iz knjige „Valovi milosti“ p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
VELIKA AKCIJA! Do 18. prosinca 2022., knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni za 60 umjesto 100 kuna – ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.