Foto: Shutterstock
U početku sam mislila da je „pravi vjernik“ onaj koji ide redovito na misu i koji se ponaša dostojanstveno i u skladu s deset Božjih zapovijedi. Nakon više godina životnog iskustva shvatila sam da to i ne mora biti baš tako, jer nam vanjski izgled i ponašanje ne moraju uvijek dati točnu informaciju o tome kakav je tko iznutra i da su ljudi većinom skloni obmanjivanju svoje okoline i stvaranju ljepše slike o samom sebi nego što je ona u stvarnosti. Nakon toga sam mislila da pravi vjernik mora toliko stvarno poimati vjeru da su Isus i Marija za njega stvarni likovi, koje može osjetiti oko sebe i o kojima može pričati lako, bez neugode i pomisli da ga drugi smatraju čudakom. No i tad sam iskusila da sve što ljudi pričaju ne mora nužno dolaziti iz srca i da spominjanje Isusa i Marije ne znači nužno da ih ta osoba doživljava kao što ih, npr., ja doživljavam. Onda mi se činilo da je pravi vjernik onaj tko je miran i staložen i u najfrustrirajućim mogućim situacijama, kad je nepravda očito na djelu i prolazi bez kazne.
Smatrala sam da mir mora proizlaziti iz duboka saznanja o vječnoj Božjoj pravdi, koja sustiže svakoga, i da se, osvješćujući to, zapravo izbjegavaju zamke rizika gubitka vjere zbog razočaranja ili želje za osvetom. Također sam i mislila da pravi vjernik shvaća da se borba za duše događa svaki dan do kraja života i da svakodnevno „trenira“ i jača svoju dušu u molitvi, razmišljanju i komunikaciji s Bogom. No na kraju sam točnu definiciju pravog vjernika dobila u svojoj župi od fra Martina Jakovića, koji je napisao: „… pravo lice kršćanina je nesebična ljubav prema svima po uzoru na samoga Isusa. Mjerilo veličine njegove vjere, mjera je ljubavi koju je spreman iskazivati drugima. To mogu svi, i stari i mladi, i učeni i neuki, jer za to se ne traži velika pamet, već veliko srce i odlučna volja.“ (Župni listić 24. 4. 2016.)
I eto, sad mi je to cilj kojemu težim i za koji se borim svaki dan, no nisam sigurna kad ću uspjeti. Usto nastojim primjenjivati sve one kriterije od ranije, ali to i dalje ostaje svakodnevna teška borba, ponajviše borba sa samim sobom, sa svojom ohološću, osuđivanjem drugih, površnim podcjenjivanjem zapravo nepoznatih ljudi – borba sa svim mojim slabostima. Ali to nije borba koja iscrpljuje, već borba koja jača, tako da to želim i vama – da potražite svoje veliko srce i odlučnu volju i krenete u borbu sa samim sobom.
Autorica: Nera Šarić
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
