Krvare li ti, već, tvoje rane, Vukovarče? Više je kršćanskih mistika svjedočilo kako su na Veliki Petak Isusa vidjeli kako iznova osobito trpi, krvavog lica, izmučenog tijela i bolne duše, i kako tih dana osobito treba utjehu nas ljudi

Foto: Eva Vukina

Krvare li ti, već, tvoje rane, Vukovarče?
Često, ili počesto, znam čuti kako branitelji uoči Dana Sjećanja, svjedoče kako su im ovi dani osobito teški. Silovanim ženama, logorašima, djeci koji su izgubili očeve ili majke, majkama i očevima…

Ako bi mistici pitali Isusa zašto osobito krvari i zašto opet prolazi agoniju muke i smrti, odgovorio bi im: stoga što se i dalje čini grijeh izdaje, zataje, ruganja, udaranja – i dalje istim grijesima

Više je kršćanskih mistika svjedočilo kako su na Veliki Petak Isusa vidjeli kako iznova osobito trpi, krvavog lica, izmučenog tijela i bolne duše, i kako tih dana osobito treba utjehu nas ljudi.
Isto kao i Vukovarci. Ovih dana svi oni, moji dragi, Mirna, Ćipe, Brzi, Zoran, Sandra, fra Ante… svi oni osobito krvare na veliki petak Vukovara. I sav narod.
Ako bi mistici pitali Isusa zašto osobito krvari i zašto opet prolazi agoniju muke i smrti, odgovorio bi im: stoga što se i dalje čini grijeh izdaje, zataje, ruganja, udaranja – i dalje istim grijesima.
Ako bi pitali Mirnu, Brzog, Zorana, Ćipu… – zašto opet trpe istu bol, objasnili bi nam kako je to stoga što Vukovar još uvijek čeka pravdu, što branitelji uopće još čekaju pravdu, i stoga što ga se i dalje niječe, izdaje, izruguje ga se… Stoga srca ovih meni svetih opet krvare, i sve više će, a osobito ovog petka.

Ne boj se Vukovarče! Doći ćemo ti, i stajati ondje… Biti s tobom, i dotaknuti tvoje rane

I samo jedna stvar sve mijenja: povorka nas bezbroja tisuća koji ćemo samo nijemo biti ondje. Stajati pod križem raspetih branitelja, koji u hrvatskoj nacionalnoj mistici, opet prolaze sve ono, tako bolno, i koji opet čuju rafale, kletve, opet vide iskecene zube ispod petokrake krvnika…
Ne boj se Vukovarče! Doći ćemo ti, i stajati ondje… Biti s tobom, i dotaknuti tvoje rane. Neka nas prevare, neka nas posvete, sav moj narod, dok hodamo s tobom, onako nijemo. I hvala ti što me puštaš blizu, ispunjaš ponosom, i opet na prisegu Domovini obvezuješ.

Izvor: pater Ike Mandurić, Facebook; Book.hr