Foto: Pixabay
Jedan čovjek je usnio san o posjedovanju divne vile na dva kata.
Netko mu je pokucao na vrata. Otvorio je i ugledao je Isusa. Bio je izvan sebe od radosti. Pozvao je Isusa i dao mu najveću sobu u vili. Isus mu je zahvalio.
Potom se spustio u prizemlje, sjeo i začuo kucanje na vratima. Otvorio je, a iza je stajao sotona. Uđe, odalami čovjeka i sruši ga na pod. Čovjek je bio šokiran: „Gospodin Isus je u mojoj kući i dopustio je da me sotona odalami! Sigurno sam nešto pogriješio”. Ode kod Isusa i ispriča mu se te Mu da čitav kat. Isus mu zahvali.
Čovjek ponovno siđe u prizemlje i opet začuje kucanje na vratima. Sotona, još jednom. Ponovno uđe, odalami ga te ode. Nakon što se čovjek pribrao, ponovno otrči Isusu: „Oprosti Gospodine, oprosti, bio sam totalni neznalica. Dajem ti cijelu svoju kuću”. Isus mu zahvali.
Sada je Isus sjedio u prizemlju. Netko pokuca na vrata, a On kao vlasnik kuće digne se otvoriti vrata. Iza vrata pojavi se ponovno sotona, no sada, ugledavši Isusa, pretvori se u miša i pobjegne.
Naše tijelo je kuća, Hram Božji. Kad sve predaš Kristu, Krist će otvoriti vrata kada zli iznenada pokuca. Krist će se boriti za tebe kada zli pokuša zabiti svoje kandže…
Ako mu predaš samo dio, i dalje ćeš ti morati „otvarati vrata”… i sotona će te „odalamiti”, ma tko god ti bio.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
