Foto: Marinko Radović
Iz iskustava koja ste nam poslali, dragi hodočasnici, objavljujemo dijelove… Zahvalni smo Gospodinu za sve milosti koje smo zajedno primili na ovome putovanju.
Dobih milost na milost po zagovoru Kraljice Mira, naše predobre Majke
…kroz cijeli moj život „provaljuju“ u meni sumnje i strahovi, kao „tati i razbojnici“ ili kao nevere na moru, i nikad nisam pripravan za njih. Tako je od vremena do vremena bivalo i što se tiče Međugorja (sumnja), tako da sam od Nebeske majke zatražio „znak“ i cjelov mira – od Kraljice mira. Polazim na put sa svojim kumom Goranom, koji je moj vjerni pratilac kao sveti Rafael Tobiji. Naime, osoba sam s invaliditetom pa bez takvog Velikog Brata (inače ga tako i zovem) ne bi moje putovanje bilo moguće, a ni potpuno…
Dok sam se uspinjao sa svima, nosila me njihova ljubav i spoznaja Božje Ljubavi prema nama, a njih moja ustrajnost u Gospodinu, tako da nitko nije odustao nego smo svi stigli do Križa Gospodnjeg. U tišini srca molitva – zahvala, radost.
Navečer na Misi, dok biskup Petar Palić propovijeda, dolaze mi stihovi pjesme „Kad bi znao koliko te ljubim, ne bi gledao u svoje rane…“ Gledam oltar i dođe mi riječ Gospodnja: „Nitko nema veće ljubavi od ove, da tko položi život svoj za prijatelje…“ a mi tu kao prijatelji Njegovi.
Mateja-James Ivanović
Ovaj put je bio početak mojeg novog početka
…vratila sam se doma puna Duhom i lijepim iskustvom. U ovo kratko vrijeme što sam doma, počela sam s mužem razmatrati odlomke iz Biblije, što nikada do sada nisam radila, a nisam ni pročitala cijelu Bibliju za razliku od njega. Primijetila sam da mu je falio taj naš zajednički razgovor u vezi toga jer se ja nikada po tom pitanju nisam izjašnjavala, zapravo nisam znala kako. Za sina sam molila, uza sve drugo i za to da si nađe posao, a kada sam došla doma, rekao je da je poslao molbu i dobio poziv da dođe na razgovor.
Tako da sada vjerujem da čuda postoje i da „On“ sve vidi i daje kada ga tražiš i da mu nije teško. Znam da sam na tom putu upoznala jako puno dobrih i dragih ljudi koji će mi ostati u sjećanju cijeli život.
A. K.
Isus je radost koja nadilazi svaku drugu radost
U Međugorju sam snažno iskusila kako nam Bog šalje lijepe trenutke ako se hoćemo družiti s Njim.
U ispovijedi sam osjetila toliku ljubav našeg Gospodina Isusa Krista, spoznaju ljubavi i opraštanja da sam se rasplakala… Posebno me oduševio odlazak na Križevac uz molitvu i križni put koji smo molili; osjećala sam se ispunjeno, kao da tamo i pripadam u tom trenutku zajedno sa svim ljudima. Osjećaj mira i pripadnosti u Isusu Kristu.
Svima preporučam da se odvaže i odu na put u Međugorje. Vratit ćete se promijenjeni u srcu.
Hvala svima!
Marina
Nezaboravno
Ovo mi je bilo prvo, pravo hodočašće koje sam ovako i priželjkivala, a ostat će mi u sjećanju za cijeli život. Od početka pa do kraja sve mi je bilo odlično, organizacija, smještaj, hrana, cijela ekipa. Molitva, posjet Križevcu, čitanje na postajama, molitva u gornjoj sobi (preplavila me neopisiva sreća i blagost)… Hvala vam na tom nezaboravnom iskustvu koje mi je već sad promijenilo život.
Sanda
>>> ISKUSTVA NAŠIH HODOČASNIKA i FOTOGALERIJA Kad si s braćom i sestrama u Kristu, nikad nisi sam/a <<<
Na hodočašću u Međugorje dobio sam brata
…u Međugorju se osjeća neka blagost i mir, i sve je bilo lijepo i super organizirano, od Škole molitve u busu, pa do razmatranja, smještaja i sl. Program taman kako sam želio.
Lijepo je bilo na Križevcu, osobito razmišljanja prilikom penjanja, ali nisam dobio ništa. Klanjanje navečer bilo je super, divno, ali ništa me nije streslo. Na mjestu ukazanja, divno i ljudi su svašta osjetili, ali mene opet promašilo.
Inače imam puno svjedočanstava u životu, tj. konkretnih Božjih intervencija koje mijenjaju život i zato znam što čekam, ali ništa ovaj put.
I tako ja pitam Gospodina: „Koji su plodovi s ovog hodočašća za mene, koja čuda su se dogodila? Svi imaju nešto, a ja?“
Bog nas podiže i preko prijatelja
Na putu nazad, malo prije tog mog razmišljanja, stali smo na odmorištu i u laganoj šetnjici počeo sam razgovarati s nekoliko suputnika. Već smo se lagano znali, jer ipak smo treći dan zajedno. Odjednom netko počne temu, svjedočenje koje me pogodilo, streslo, podiglo i o kojoj sam zaista htio pričati, a da toga nisam bio niti svjestan. Podijelili smo razmišljanja, iskustva i bilo je to, to. Iako smo svaki dan s Isusom, nekako zaboravimo na njegovu bezgraničnu ljubav i s vremenom postanemo mlaki. Prema samima sebi smo jako strogi i ne opraštamo si, iako smo bili na ispovijedi i znali smo da nam je Bog oprostio. S druge strane i naše svjedočenje automatski postane mlako i umjesto da letimo s Gospodinom, jedva se vučemo po zemlji. Tada nam treba Božja pomoć, a Bog nas podiže i preko prijatelja. Uglavnom, to zajedništvo s ljudima koje nam je Bog stavio na put, zaista nam treba, da jedni druge podignemo kad oslabimo.
I da, to je bilo moje čudo, koje me streslo, jako. Pa zar nije čudo kako nas Bog skupi sa svih strana i poveže? Više nismo poznanici, nego braća. Na hodočašću u Međugorje dobio sam brata. Zaista tako osjećam.
Dobiti brata… Čudo?
Tako sam i ja skupio hrabrost i ovo posvjedočio u autobusu…
Josip Čižić
Hvala svima što ste mi pokazali što je ljubav, zajedništvo…
…petak je. Radim na poslu i jedva čekam da vidim svoje prijatelje i autobus kojim putujemo. Zbog nestrpljenja predlažem da krenemo što ranije, tako da smo došle sat i pol prije dogovorenog vremena.
Cijela sam titrala, svaka stanica u mom tijelu je bila 100 na sat. Tako sam se i ponašala. Prva moja krivina iliti pad bio je u autobusu kada nam je voditelj puta došao reći tko je s kime u sobi. Tu sam se ja upetljala misleći da činim dobro te preokrenula plan. Vidjevši da nitko nije zadovoljan, tu sam stala i počela razmišljati o Božjoj volji te tražiti njega na ovom putu…
U autobusu smo imali unikat – Mateja Jamesa, čovjeka koji je na štakama prihvatio put prema Križevcu uz pomoć svoga kuma i Marka. Gledala sam u Matejev korak; koliko ljubavi se skriva u zajedništvu, braći i sestrama kako smo tu jedni za druge da bismo išli prema Gospodinu.
…On je tu, ta ljubav koja me poznaje i prihvaća takvu kakva jesam. Ne da se to riječima opisati – kada se dogodi, znaš da je to On.
Hvala svetom Trojstvu i Mariji na ovom predivnom putovanju.
Hvala svima što ste mi pokazali što je ljubav, zajedništvo, molitva jednih za druge. Bilo je predivno putovati s Vama.
Tina
Hodočašće u Međugorje s Kristoforima predivno je iskustvo koje bih svima preporučila
Naš voditelj nenametljivo je i iskreno brinuo o svakom detalju putovanja i cijeloj grupi. Svojim duhovitim pristupom stvorio je posebno veselu atmosferu. Upoznala sam divne ljude i ponovno shvatila koliko smo potrebni zajedništva.
Istaknula bih nekoliko najljepših trenutaka hodočašća: uspon na Križevac uz razmatranje Križnog puta bio je za mene put zahvalnosti, molitve i predanja; molitva polaganjem ruku neopisivo je iskustvo Božje prisutnosti; ispovijed, Sveta misa i klanjanje donijeli su mi još jedno novo ohrabrenje i pouzdanje, a na Brdu ukazanja uz razmatranje radosnih otajstava krunice nemoguće je ne osjetiti snagu i moć Marijina zagovora.
Hvala na ovom posebnom hodočašću!
Damira
Prijave za hodočašće u Međugorje u organizaciji Kristofora su u tijeku…
Datum: od 25. do 27. 11. 2022.
Više informacija i prijave > ovdje.
Foto: Marinko Radović
Voditelj hodočašća: Šimo Đulić, uz pomoć Renata Vodvarke i Marka Kolara, višegodišnjih polaznika Škole molitve.
Organizator hodočašća: Kristofori.
Svoja nam svjedočanstva možete slati mejlom na adresu [email protected].
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
