Drži ovo uvijek na pameti, naime, da su sinovi Izraelovi bili 40 godina u pustinji prije negoli su stigli u Obećanu zemlju, iako je šest tjedana bilo više nego dovoljno za taj put. I nije im bilo dopušteno ispitivati zašto ih Bog vodi krivudavim i neravnim putovima. A svi oni koji su se zbog toga jadali, umrli su prije negoli su stigli na odredište. Sam Mojsije, kao veliki Božji prijatelj, umro je na granici Obećane zemlje, koju je vidio izdaleka, ali je nije mogao uživati. Ne osvrći se mnogo na put kojim ideš, upri pogled uvijek u Onoga koji te vodi i u nebesku domovinu prema kojoj te On vodi. Čemu se brinuti, hoćeš li onamo stići pustinjom ili poljima?
Samo da je Bog uvijek s tobom i da stigneš do posjedovanja blažene vječnosti.
Dobra moja kćeri, vjeruj mi, ono što si mi očitovala, možeš željeti, ali neka sve bude učinjeno s mirom i budi strpljiva u iščekivanju Gospodnjega milosrđa.
6. prosinca 1917.; Pismo Padra Pija Antonietti Vona
Iz knjige „365 dana s Padre Pijem“; Detecta
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
