Franjo želi Crkvu u pokretu, koja se ne zatvara unutar svoje ograde zbog straha od nedaća „Kažem vam: tisuću puta mi je draža Crkva koja je doživjela nezgodu, nego bolesna Crkva! Crkva koja ima hrabrosti riskirati da izađe“, ponavljat će još mnogo puta u idućim mjesecima.

Foto: Shutterstock

Jednostavan i iskren Bergogliov govor proizlazi iz želje da pokrene vode

Bergogliov stil prepoznatljiv je već u njegovim prvim komentarima. Njegov je govor neposredan, gotovo pučki, snažne duhovnosti, s idejom jedne dinamične Crkve. Neki kardinali frkću nosom uspoređujući ga s uzvišenim formulacijama Benedikta XVI. No jednostavan i iskren Bergogliov govor proizlazi iz želje da pokrene vode. Franjo je ledolomac, komentirat će katolički spisatelj iz Sjedinjenih Država Michael Novak. Za obnovu je potrebno razbiti fosilizirane sheme. Franjo želi Crkvu u pokretu, koja se ne zatvara unutar svoje ograde zbog straha od nedaća. „Kažem vam: tisuću puta mi je draža Crkva koja je doživjela nezgodu, nego bolesna Crkva! Crkva koja ima hrabrosti riskirati da izađe“(1), ponavljat će još mnogo puta u idućim mjesecima.

„Ne hvala, to Vi obucite… karneval je završio!“ Ta je apokrifna rečenica kružila među njegovim klevetnicima. Teško je zamisliti da jedan papa isusovac koristi tako nepristojan jezik

Njegova je odora jednostavna bijela reverenda. Prve kritike temelje se na tome izboru. Kada je nakon izbora oblačio papinsku odjeću i odbio crveni ogrtač, rekao je ravnatelju papinskih liturgijskih slavlja mons. Guidu Mariniju: „Ne hvala, to Vi obucite… karneval je završio!“ Ta je apokrifna rečenica kružila među njegovim klevetnicima. Teško je zamisliti da jedan papa isusovac koristi tako nepristojan jezik.

Dan nakon izbora Rimljani primjećuju da Papa ne nosi klasične crvene cipele, purpurnu Pradu, zbog kojih je Ratzinger bio na udaru medija. Njegove su cipele crne, stare i iznošene. To su ortopedske cipele kakve nose župnici i kakve je nosio u Buenos Airesu, u Nadbiskupskoj kuriji i u siromašnim četvrtima. Na ruci ima običan sat. Križ je na prsima željezni. Ne želi zlato na prstima. „Ribarev prsten“, koji će mu kardinal Sodano pokloniti u ime Kardinalskoga zbora, bit će srebrni.

Dvadeset četiri sata nakon što je izabran inzistira da ode do Međunarodne kuće klera u ulici Scrofa – njegovu rimsku bazu prije konklava – po prtljagu koju će odnijeti u Vatikan i osobno platiti račun. Ta je fotografija obišla svijet. Rimski prvosvećenik na recepciji, odjeven u bijelo, dok mu zaposlenik priprema račun. Istoga dana, uputivši se prema bazilici Svete Marije Velike, ulazi u jedan jednostavan auto vatikanske žandarmerije, odbijajući službeni auto, s tablicama SCV1. Kada će se 14. studenoga 2013. uputiti na Kvirinal, u službeni posjet predsjedniku Republike Giorgiu Napolitanu, ići će Fordom Focusom. Bez uključenih sirena, bez motociklista i počasne pratnje na konjima. Ulazeći u auto, podiže bijelu reverendu ispod koje se naziru crne hlače.

Kada mu je jedan svećenik iz Verone poklonio Renault 4, Papa ga je prihvatio i stavio u muzej papinskih automobila. Na Lampedusu je želio ići redovnim letom. Spriječili su ga zbog sigurnosnih razloga. No uspijeva se izboriti da…

Na Lampedusi, gdje će sletjeti u srpnju 2013. kako bi susreo migrante iz Afrike i molio za njihove suputnike koji su se utopili, Bergoglio koristi terenski Fiat, koji mu je na raspolaganje dao jedan čovjek iz Milana koji živi na otoku. U Asizu, gdje će stići u listopadu, vozi se u plavoj Pandi. Kada mu je jedan svećenik iz Verone poklonio Renault 4, Papa ga je prihvatio i stavio u muzej papinskih automobila. Na Lampedusu je želio ići redovnim letom. Spriječili su ga zbog sigurnosnih razloga. No uspijeva se izboriti da bude bez svite uglednika: bez ministara na otoku. Nakon mise za ručak je stojeći pojeo sendvič i iz pristojnosti probao komadić cassate (op. prev. sicilijanski kolač).

Dani prolaze, a argentinski se papa još ne seli u papinski apartman. Ostaje u Domu svete Marte, vatikanskome hotelu u kojemu je odsjeo za vrijeme konklava. Čini se da je to privremeno rješenje dok se prema njegovu ukusu ne uredi tradicionalni papinski apartman. Već neko vrijeme kruže glasine da će se preseliti u Lateransku palaču, tradicionalno sjedište rimskih biskupa. No Franjo odbacuje koncept palače. Nakon dva mjeseca monsinjori se moraju predati. Franjo će živjeti u Domu svete Marte: šok za konzervativce, no mrmljaju također i neki njegovi glasači. Primjećuju se prvi suptilni znakovi protivljenja. Neki ga optužuju da demagoški prekida s tradicijom, bacajući negativno svjetlo na svoje prethodnike. (…)

(1) Franjo, Nagovor katehistima, 27.09.2013.

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi “Franjo među vukovima” Marca Politija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.