Foto: Screenshot
„Blago onome koji susretne živoga Boga. Zbog tog susreta ja sam danas ovdje s vama”, započeo je don Luka Klarica, bivši profesionalni košarkaš svoje svjedočanstvo u župi Gospe od Zdravlja, u Podstrani.
Gotovo svako svjedočanstvo počinje „dolazim iz tradicionalne kršćanske obitelji…”… No ne i njegovo. Nikad kao obitelj nisu bili na misi.
Ipak, primili su sakramente. I upravo pripremajući se za primanje sakramenta Prve Svete Pričesti, svjedoči don Luka, dogodio se providonosni „Božji skok”.
Božji skok
Naime, tijekom priprema u crkvi Luka je skočio sa stepenica i slomio kost u peti. Godinama ga je mučila ta ozljeda. Toliko se zakompliciralo da je dobio i bakteriju MRSA-u. Prijetila mu je ili sepsa, ili gubitak stopala. Usprkos svemu u njemu je, svjedoči, vladalo mir. No, s druge strane, njegova majka kao medicinska sestra, svjesna opasnosti, nije se znala nositi s tim i pala je u depresiju. Kada obitelj nije u poklonstvu živome Bogu, pada u idolopoklonstvo… Majka je počela tražiti pomoć od gatara, vračara, bioenergetičara… U obitelj je čak došao Sai Babin prah… Sve je počelo biti još gore.
Na prvoj godini pravnog fakulteta don Luka je u ruke dobio knjigu koja je obilovala kršćanskim citatima. U njoj je našao: Što god zaištete s vjerom bit će vam. Otišao je u crkvu Gospe Sinjske, pomolio se i s vjerom zatražio Boga da mu izliječi petu.
Sakriven iza oltara, kod kipa Gospe Sinjske, kod Pretvorbe, svjedoči, zahvatio ga je ogromni mir. Znao je tad da je peta ozdravila. Nedugo nakon toga i nalazi su pokazali da je peta ozdravila.
Zdrav i nesretan
No, iako je ozdravio od nečega što je kočilo njegov život pet godina, nije se obratio.
Knjiga koju je čitao bila je zapravo new age knjiga, i u njoj je pisalo da je čovjek dovoljan samom sebi, da misli čovjeka imaju toliku moć i snagu da upravljaju životom. Laž. „Bio sam zaveden”, svjedoči don Klarica.
Ozdravljen, zdrav počeo je živjeti nečistim, razvratnim životom… Tu počinje i nemir. Tu je shvatio da se, dok je bio bolestan, molio, tražio Božju blizinu…
Bog je živ!
Nakon pet godina te anksioznosti, jedan dan bacio se na krevet i zavapio: „Bože, ja više ne mogu ovako. Ili ćeš me ozdraviti ili ću završiti na psihijatriji…”
Tad je došao poziv brata da dođe na jednu molitvenu zajednicu. Pristao je bez razmišljanja. Na susretu zajednice Dobri Pastir čuo je po prvi put da je Bog živ. I vidio je ono što ga je najviše privuklo, da su svi ti ljudi nasmijani.
Cijelo svjedočanstvo objavljeno na YouTube kanalu Josip Pravedni, župe svetog Josipa Dugi Rat, pogledajte u nastavku:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
