ČITANJA
od dana: Ez 43,1-7a; Ps 85,9-14; Mt 23,1-12
Subota, 20. 8. 2022., sv. Bernard, opat i crkveni naučitelj; spomendan
IMENDANI
Bernard, Samuel prorok, Marija de Mattias
Prvo čitanje
Ez 43, 1-7a
Slava Gospodnja uđe u Dom.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Anđeo me povede k vratima što gledaju na istok. I gle! Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. To viđenje koje gledah bijaše kao viđenje što ga vidjeh kad dođoh da uništim grad i kao viđenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ničice.
A Slava Gospodnja uđe u Dom na vrata koja gledaju na istok. Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Gospodnje. I čuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. I reče mi:
»Sine čovječji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ću, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 85, 9-14
Pripjev: Slava će Gospodnja prebivati u zemlji našoj!
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir narodu svomu.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje,
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i Vjernost sastati,
Pravda i Mir zagrliti.
Vjernost će nicati iz zemlje,
Pravda će gledat s nebesa.
Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a Mir tragom stopa njegovih.
Evanđelje
Mt 23, 1-12
Govore, a ne čine.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.”
Možda nam se ovi stihovi čine nerazumljivima, možda ih ne možemo shvatiti i prihvatiti, možda su nam radikalni, možda se pitamo: „Kako da oca ne nazivam ocem?”
Petar nam govori da nas je Isus otkupio, i to ničim drugim već dragocjenom krvlju svojom a zatim nastavlja od čega pa kaže: od ispraznog načina života što nam ga oci namriješe (1 Pt 1,18-19). Upravo taj način života koji su nam oci ostavili, upravo ta baština, često nas je dovodila do toga da smo se izgubili, udaljili, ohladili, da volimo stvari koje nam ništa ne koriste, da smo zamjenjivali prioritete, bunili se protiv Boga… ta nas je baština dovela u ropstvo. Ako iskreno pogledamo živote svojih očeva, kakav plod u njima nalazimo? Često samo zemaljske, propadljive stvari za koje se vežemo i one vežu nas. Isus nije ništa radio niti govorio što nije vidio i čuo od Oca. Svi znamo kakvim se je On čovjekom pokazao, kakav je bio i što je za nas napravio. Znamo da je bio najsretniji čovjek koji je ikada hodao zemljom. Nama kršćanima identitet je jedino kod Boga Oca.
Molitva
Oče nebeski, želim živjeti pod tvojim pogledom, pod pogledom iz kojeg ću crpiti uzor, stil, identitet, ideje, snagu za rad, kreativnost za svoj život. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.