Foto: Pixabay
29. rujna 1939., dok je u svojem stanu bila zadubljena u korespondenciju, Berta pokuša ustati, no nezgodno pade i slomi zglob bedrene kosti. Morala je ostati nepomična šest tjedana. Kirurg nije krio da je zdravstveno stanje bolesnice bilo veoma ugroženo zbog slabosti i nedostatka ishrane. Na kraju listopada Berta je imala emboliju, koju slijedi paraliza lijeve ruke. Taj je put nadležni liječnik napustio svaku nadu.
„Tako sam umorna od patnje, ali i tako sretna što patim, jer kad se pati, onda nema praznine; dok radosti uvijek ostavljaju prazninu.“
Djevica je međutim bdjela nad njom. „Tvoja Kalvarija nije završila: kad bi ti znala do koje mjere moj Sin sabire tvoje patnje za spas duša i za sadašnje nevolje, one bi ti se pretvorile u radost.“
Onima koji su joj pomagali, Berta je govorila, tužno se smiješeći: „Tako sam umorna od patnje, ali i tako sretna što patim, jer kad se pati, onda nema praznine; dok radosti uvijek ostavljaju prazninu.“
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.