Foto: Pixabay
U svojem životu čovjek uvijek nanovo otkriva Boga. Dakle neprestano se moramo obraćati. I ne radi se samo o moralnom obraćenju, već općenito o promjeni percepcije Boga, sebe i svijeta pod utjecajem novih otkrića. Nema ničega gorega nego kada tko prizna da ga više ništa ne može iznenaditi. To je početak kraja. Jer stalno dobivamo nova nadahnuća, prosjaje Božje istine, duhovna iskustva, a to poziva na neprestanu promjenu.
Sjećam se, naprimjer, kako je važno iskustvo za mene bila jednostavna molitva, kojom se, u to sam duboko sigurna, u meni probudio Božji duh
Naravno, postoje prijelomni trenuci, ali i oni svakodnevni, nipošto ne manje važni. Sjećam se, naprimjer, kako je važno iskustvo za mene bila jednostavna molitva, kojom se, u to sam duboko sigurna, u meni probudio Božji duh. Ona je zvučala ovako: „Isuse, uđi u moju bijedu.“ Ništa posebno, zar ne? A za mene je to bilo otkrivenje. Istina da me Isus poznaje i da ništa ne moram pred njime skrivati, dotaknula je dubinu mojeg srca. A koliko sam to puta dotada čula i kao da sam to već znala. Ipak, bila mi je potrebna milost da bih primila tu istinu srcem. U svojem životu imam mnogo takvih obraćenja, a još ih je više preda mnom.
Ako se grčevito držimo ideje Boga iz prošlosti, a ne dozvoljavamo mu ići dalje, možemo postati mrtva slika, bez odnosa sa živom osobom
Jednom je otac Amedeo Cencini izrekao snažnu, ali istinitu rečenicu da se Bog kojeg smo upoznali jučer danas može pokazati idolom. Ako se grčevito držimo ideje Boga iz prošlosti, a ne dozvoljavamo mu ići dalje, možemo postati mrtva slika, bez odnosa sa živom osobom. Zbog toga se neprestano moramo obraćati.
Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
