Foto: Vinko Brković
Ovih dana je mnogo rečeno o ljudima koji su bili na Ultri s ciljem zabave, ali želio bih više progovoriti o ljudima koji su bili tu kako bi drugima navijestili Krista.
Teško se može pronaći pitanje o smislu naše prisutnosti tamo, a da se nisam sam zapitao ili da nisam pitao druge. U nekim trenucima se činilo zaista kao da nema smisla biti tamo, ali već idući susret bi pokazao kako ima smisla svjedočit Krista i pozvati ljude na obraćenje. I sve je to bilo moguće jer nisam bio tamo sam, bio sam s braćom i sestrama. Jer u Ivanovu evanđelju možemo pronaći redak koji govori o tome da će nas ljudi prepoznati kao Kristove učenike samo ako ćemo imati ljubavi jedni za druge.
Nismo se voljeli zato što smo svi savršeni, nego zato što smo dio Crkve, jer smo sami osjetili što znači biti voljen
I upravo sam to osjetio među ovim ljudima. Nismo se voljeli zato što smo svi savršeni, nego zato što smo dio Crkve, jer smo sami osjetili što znači biti voljen. To smo i krenuli svjedočiti drugima, ljubav koju je nama Bog iskazao željeli smo posvjedočiti drugima. Koliko smo bili uspješni nećemo nikada znati, ali vjerujem kako imamo razloga za optimizam.
Jesu li griješili i hoće li griješiti? Svakako, ali i apostoli su griješili i bili grešni, ali znali su kome su povjerovali baš kao i oni
I nakon svega, konačno nekoliko konkretnih riječi o ljudima sa slika. Oni nisu cestovni radnici, ali su prolili mnoštvo znoja kako bi radili u žetvi Gospodnjoj. Oni nisu najbolji, ali su bili spremni dati sve kako bi pošto poto neke spasili. Oni su dio Crkve i spremni su dati sve što imaju kako bi navještali Krista. Jesu li griješili i hoće li griješiti? Svakako, ali i apostoli su griješili i bili grešni, ali znali su kome su povjerovali baš kao i oni. Jesu li savršeni? Ne, ali žele biti sveti i to mi je dovoljno. Žele nasljedovati Krista, milosrdna Samarijanca, žele biti ono živinče koje će pomoći Kristu prenijeti ranjenog do utočišta.
Pozvani smo naviještati Krista uvijek i svugdje, a vjerujem kako ova obitelj to nikada neće zaboraviti. Jer zaista nismo ništa drugo, nego obitelj!
Ne traže oni hvale, ali su ih zaslužili i neka ih nagradi dobri Otac za svako dobro djelo. Jer ona čaša vode nije čaša samo za sebe, ona je znak onoga što Crkva treba stalno činiti, tažiti žeđ onih koji traže Put, Istinu i Život. Pozvani smo naviještati Krista uvijek i svugdje, a vjerujem kako ova obitelj to nikada neće zaboraviti. Jer zaista nismo ništa drugo, nego obitelj!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
