Foto: Simona Mijoković, Facebook
Imam u mobitelu jednu slikicu svetog Ante Padovanskog. Na njoj piše:
„Najbolja propovijed koju možeš izreći jest vlastiti život.”
I sad kakve veze ima uvod ovog svjedočanstva s mojom slikom? Ima, ako želiš pročitaj do kraja…
Današnja nedjelja, sjetna, nedostaje mi moja Gabi koja je otišla na ljetne praznike u Beograd kod tate Ante.
Stanislav, dječica i ja spremamo se za jutarnju misu… Žurimo. Stižemo na misu, dječica naša uvijek živahna🙂, kažem im nakon mise ćemo u Surace – tamo inače idemo možda dva puta mjesečno. Nedjeljom nakon mise, na sladoled, piće…
Tako je bilo i danas.
Stanislav se dogovorio s jednim prijateljem koji je gledao ‘moja’ svjedočanstva i htio nas sve upoznati.
Otišli smo u Surace na piće i počeli svjedočiti riječima ,što je sve Gospodin Učinio i Čini u našim životima , o daru života dječice Itd,…
U jednom trenutku otišla sam na wc oprati ruke i kada sam izašla kraj nas sjedio je jedan par. Mislim starija žena i muškarac srednjih godina…
I moram priznati baš sam osjetila njihov pogled. Do srca. Način na koji su me pogledali i nasmijali se.
Gospođa me pardonirala i pohvalila našu obiteljsku ljepotu, i mene kao ženu. Pitala me za djecu, rekla sam: moji su svi i još jedna, ali ona je sad u Beogradu.
Počela me hvaliti, gdje sam joj u trenutku odmah rekla ništa nije moje: ‘everything is God’s mercy’. ( Sve je Božje Milosrđe).
Ta rečenica toliko ju je dotaknula da su joj zasuzile oči. A onda me pitala o djeci, predstavila sam joj Joshuu, Amaliu Josipu i Zvjezdanu. I pričala joj o značenju njihovih imena za moj život.
Kada smo došle do Zvjezdane, rekla sam joj da je dobila ime po jednom pateru Zvjezdanu, svećeniku koji mi je prije 10 godina i 5 mjeseci pokazao Put, pokazao Izvor Žive vode – doveo do Isusa. Isusa koji je postao Alfa i Omega mog života.
Isusa koji me oslobodio, ozdravio, i darovao muža i dječicu.
I da smo otvoreni životu uvijek jer život je Dar, i tko je otvoren životu otvoren je milosti.
Gospođi su počele ići suze i snažno me zagrlila i nato mi rekla da je i njoj Bog spasio život, da je majka četvero djece, isto otvorena životu jer zna da je dijete Božji dar.
Pričala mi je i gdje ide na misu ovdje u Linzu i svim srcem zahvalila na svjedočanstvu.
Ali prije svega prije nego što sam joj išta svjedočila riječima ona je to osjetila promatrajući nas kada smo sjedili stol blizu njihovom.
Ovo je prvoj meni uvijek jedna pouka da nikad ne znamo tko nas promatra i na koji način naš život svjedoči.
Vjera bez djela je mrtva.
A kada se trudimo živjeti za Gospodina to će prepoznati i netko tko nas nikad nije prije ni vidio.
Jer duhovni svijet je jako snažan i duh se prepoznaje. Kome služimo, kome pripadamo, koga slijedimo i za koga svjedočimo životom, a kada je potrebno koristimo i riječi.
Zaista Riječ je živa – kad Život govori.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
