ili: Bl. Djevica Marija od brda Karmela
IMENDANI
Karmela, Karmelo, Karmen
ČITANJA:
Mih 2,1-5; Ps 10,1-4.7-8.14; Mt 12,14-21
Prvo čitanje
Mih 2, 1-5
Zažele li polja, otimaju ih; i kuće, uzimaju ih.
Čitanje Knjige proroka Miheja
Teško onima koji smišljaju nedjelo
i snuju zlo na posteljama svojim!
Kad svane dan, oni ga izvrše,
jer je sila u njihovoj ruci.
Zažele li polja, otimaju ih,
i kuće, uzimaju ih;
čine nasilje čovjeku i kući njegovoj,
vlasniku i posjedu njegovu.
Zato ovako govori Gospodin:
Evo tome rodu smišljam zlo,
iz kojeg nećete izvući vratova,
niti ćete hoditi ponosito,
jer će biti zlo vrijeme.
U onaj će vam se dan složiti rugalica,
zapjevati tužaljka i reći:
»Propalo je! Posve smo opustošeni,
baština je naroda moga otuđena,
i nitko da mu je vrati,
naša polja podijeljena su odmetniku.
Zato neće biti nikoga
tko bi bacio kocku za dio tvoj
u zboru Gospodnju.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 10, 1-4.7-8.14
Pripjev: Gospodine, ne zaboravi siromaha!
Zašto, Gospodine, stojiš daleko,
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni,
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali,
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj:
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!«
I u tome sva mu je misao.
Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare,
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda,
potajno ubija nevina,
očima siromaha vreba.
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju,
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje,
ubogu ti si pomoć!
Evanđelje
Mt 12, 14-21
Poprijeti im da ga ne prokazuju — da se ispuni što je rečeno.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube.
Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah:
mog ljubimca, miljenika duše moje!
Stavit ću Duha svoga na njega:
naviještat će pravo narodima;
preti se neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima;
trske stučene prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti —
sve dok do pobjede ne izvede pravo.
Ime njegovo nada je narodima!
Riječ Gospodnja.
Komentar
„U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube.”
Ovo što su učinili farizeji – da su nakon što su izišli iz sinagoge, održali vijećanje kako da Isusa ubiju – nama se nikad nije dogodilo?
Zar nije čudno da ti ljudi koji su bili došli na molitvu – koji su slušali riječ Božju, koji su Jahvi pjevali psalme i pohvalnice – nakon što su izišli sa susreta s Jahvom, odluče ubiti čovjeka? Gdje su bili i što su radili? Jesu li oni uopće čuli što kaže Jahve po riječi? Kakva je bila molitva u kojoj su susreli Jahvu? Kome su pjevali? Kako je moguće da i mi danas iziđemo iz crkve, nakon što smo slušali riječ Božju, molili, pjevali, hranili se Tijelom, i odmah napravimo neku glupost, neki grijeh? Zar je moguće da to učinimo nakon što smo kroz sve nabrojano susreli Boga? Je li moguće da dok u Božjoj prisutnosti izlazimo iz crkve, odmah nešto ‘bubnemo’, sagriješimo, svađamo se, osudimo, ogovaramo, da budemo mrzovoljni, u strahu za sutra itd.? Zar je moguće? Izgleda da nama je. Ako nas nije zahvatila riječ Božja, ako nas nije zahvatila pjesma, ako nas nije zahvatila žarka molitva, nego smo izašli onakvi kakvi smo i ušli, onda nismo ni bili ondje, upravo kao ni farizeji.
Molitva
Gospodine, ne želim da me moje molitve učine slijepim, da poput farizeja poželim ubiti nevina čovjeka! Molim te, pomozi mi da me molitva mijenja, a ne da množim molitve po kojima kojima ni ja ni moji bližnji ne vidimo Božje djelovanje. Amen.
