Foto: Shutterstock
“Ova mlitava generacija dala nam je drugačijeg Krista”
Nedavno sam čitao životopis sluge Božjega o. Leona Dehona, osnivatelja Svećenika Srca Isusova. Svidjelo mi se kako je autor opisao tog sveca kao čovjeka puna mana i slabosti, koje mu nisu postale prepreka za svetost, nego, štoviše, poticaj. Svidjelo mi se je i što je zapisao o potrebi pouke u Crkvi: »Ova mlitava generacija dala nam je drugačijeg Krista. On nije više Krist radnika, nije više onaj Krist koji je svoje poslanje neprestano vršio među grešnicima i ljudima svijeta. Od lava judejskog postao je stidljiva ovca. Naš Krist, čiji je gorljivi apostolski rad nadahnuo sv. Pavla … pretvoren je u slabu i kukavičju figuru, koja ima posla samo s djecom i bolesnima… Svi mi znamo kamo nas je dovelo pola stoljeća takve bijedne ludosti…« Slažem se sa slugom Božjim da, ako nema ozbiljne kateheze za odrasle, badava nam trud svirači. Borba s grijehom iziskuje trpljenje, nema pobjede bez križa. Pouka nam pomaže da prihvatimo trpljenje kao Božju pedagogiju spasenja i da nosimo svoj križ. Jedan je pastor to lijepo zaključio: »Najdublje trpljenje izvor je najvažnijim životnim poukama i temelj najplodonosnije službe.« (Rick Warren: Svrhoviti život) U pouci bismo slušali i o našoj braći koja su postala sveci, a nisu inače rođeni na Marsu. Možda bi nas i njihovi životi prodrmali i potakli. Lijepo je rekla glede toga sv. Bernarda Soubirous: »Željela bih da nam životi svetaca govore i o njihovim nedostacima, dok ih još nisu savršeno nadvladali, i o borbama koje su vodili. Trebalo bi svece prikazivati onakvima kakvi smo mi sami, kako bismo i mi onda postajali poput njih…« Pročitah to u životopisu s. Leonije Martin, rođene sestre svete Male Terezije, koja je sebe nazivala »pokislim piletom« i »Isusovim dronjkom«.
Doista, pouzdanje je život duše. Ako joj oduzmete pouzdanje, oduzimate joj život
Sveci su savršeno znali što su. Tako sv. Franjo Saleški u Razgovorima piše divno poučno: »Što više spoznajemo svoju bijedu, to se više trebamo pouzdati u Božju dobrotu i milosrđe. Doista, između milosrđa i bijede postoji tako jaka poveznica da se jedno ne može vježbati bez drugoga. Da Bog nije stvorio čovjeka, bio bi isto tako jako dobar, ali ne bi mogao biti milosrdan, jer se milosrđe očituje samo na bijednima… Bijeda je prijestolje Božjega milosrđa. Potrebno je stoga da je naše pouzdanje u Boga to veće što je veća naša bijeda. Doista, pouzdanje je život duše. Ako joj oduzmete pouzdanje, oduzimate joj život.«
Iz knjige “Jao, jao Babilon je pao!” p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.